Zapošljavanje sezonskog radnika - Minimax - internet računovodstveni i poslovni program

Zapošljavanje sezonskog radnika

Krenula je nova turistička sezona, a s njome i potraga za sezonskim radnicima. Poslodavcima koji pojačano posluju u tom dijelu godine ili isključivo posluju u turističkoj sezoni je isplativije zaposliti radnika na određeno vrijeme odnosno do roka kada postoji potreba za obavljanjem određenog posla nego sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme.

U nastavku pročitajte na koji način i uz koje mjere možete zaposliti sezonskog radnika te koje neoporezive isplate možete isplatiti.

Zasnivanje radnog odnosa sa sezonskim radnikom

Zasnivanje radnog odnosa između poslodavca i sezonskog radnika uređeno je Zakonom o radu na temelju klasičnog ugovara o radu na određeno vrijeme te ugovora o radu za stalne sezonske poslove.

Ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove predstavlja klasični oblik ugovora o radu na određeno vrijeme no s određenim dodacima. Osim zakonski propisanih podataka koje mora sadržavati svaki ugovor o radu, ugovor koji se odnosi na sezonske poslove mora sadržavati i dodatne podatke o:

  • uvjetima i vremenu za koje će poslodavac uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje
  • roku u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni
  • roku u kojem se radnik dužan izjasniti o predmetnoj ponudi, a koji ne može biti kraći od 8 dana

Problem za sezonske radnike je što u pauzi između dvije sezone ne rade te dolazi do prestanka obveznog mirovinskog osiguranja. Ako ugovorne strane ne žele prekinuti kontinuitet staža osiguranja, onda same plaćaju doprinose i to na temelju produljenoga mirovinskog osiguranja. Pritom je poslodavac obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje i uplate doprinosa za produljeno osiguranje prema propisima o mirovinskom osiguranju. Poslodavac je dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni no ako radnik to neopravdano odbije poslodavac ima pravo tražiti povrat sredstava za uplaćene doprinose.

Mogućnost zapošljavanja putem mjere „Stalni sezonac“

Prilikom zapošljavanja sezonskog radnika, poslodavac putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje može koristiti mjeru „Stalni sezonac“. Cilj ove mjere je financijska podrška radnicima koji su zaposleni samo tijekom sezone, a drugi dio godine nisu zaposleni. Navedena mjera je dostupna poslodavcima iz svih djelatnosti koji tijekom godine imaju razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja.
Ovu mjeru mogu koristiti osobe koje su kontinuirano radile minimalno 6 mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod istog poslodavca raditi najmanje još jednu sezonu. Mjera traje 6 mjeseci.

Mjera se financira tako da se poslodavcu priznaje 100 % troška produženog osiguranja za prva 3 mjeseca, a u narednom razdoblju koje može trajati najdulje 3 mjeseca –50 % troška produženog osiguranja. Korisniku se novčana pomoć isplaćuje za najviše 6 mjeseci produženog mirovinskog osiguranja u svoti koja se utvrđuje na temelju izračuna novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, a najviše u visini 70 % svote prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu RH za prvih 90 dana, a 35 % za preostalo razdoblje.

Uvjeti za korištenje mjere „Stalni sezonac“

Poslodavac može koristiti ovu mjeru za onaj broj stalnih sezonaca koliko ima zaposlenih radnika na neodređeno vrijeme (na primjer ako poslodavac ima 5 radnika zaposlenih na neodređeno vrijeme, tada ovu mjeru može koristiti za najviše 5 stalnih sezonaca). Stalnog sezonca moguće je angažirati i u vremenu trajanja produljenog osiguranja tako da sudjeluje u pripremama za iduću sezonu pri čemu ga poslodavac može nagraditi mjesečnom svotom koja ne smije viša od iznosa prosječne novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti koja je isplaćena u prethodnoj godini.

Neoporezive isplate sezonskom radniku

Poslodavac radniku s kojim ima sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme za sezonske poslove, može neoporezivo omogućiti trošak smještaja i prehrane u skladu s propisima kojima su uređeni radni odnosi. Prema poreznom propisu neoporezivi primici temeljeni na prehrani i smještaju mogu se omogućiti radnicima zaposlenim na puno radno vrijeme, nepuno radno vrijeme i dopunsko zapošljavanje.
Također, neoporezivu naknadu za prehranu i smještaj, poslodavac može isplatiti radniku koji radi u njegovom sjedištu ili poslovnoj jedinici, a koje se nalaze izvan mjesta prebivališta ili uobičajenog boravišta radnika pri čemu mjesto rada mora biti udaljeno od tih mjesta najmanje 30 kilometara.

Troškovi prehrane i smještaja koji se podmiruju na teret poslodavca ne smatraju se dohotkom od nesamostalnog rada ako računi o obavljenim uslugama smještaja i prehrane glase na poslodavca te su podmireni bezgotovinskim putem (putem transakcijskog računa). Poslodavac smještaj i prehranu za sezonskog radnika može omogućiti u okviru svojih smještajnih objekata ili kod drugih poduzetnika koji imaju smještajne ili ugostiteljske objekte.

Navedeni neoporezivi primitci nisu omogućeni radnicima koji su kod poslodavca zaposleni cijelu godinu već samo radnicima koji rade u sezoni.