Kako vršimo plaćanja od 1. siječnja 2023. godine?

U Republici Hrvatskoj je s početkom 2023. godine nastupilo nekoliko značajnih promjena koje imaju veliki utjecaj na cjelokupnu društvenu zajednicu. Jedna od njih je svakako uvođenje nove službene valute eura kao zakonskog sredstva plaćanja, čime je Republika Hrvatska postala 20. država članica europodručja.

Uvođenje nove valute odrazilo se na način plaćanja u svim vrstama transakcija, od poslovnih do osobnih. Stoga će u nastavku teksta biti više riječi o načinu plaćanja nakon uvođenja eura kao službene valute.

Plaćanja od 1. siječnja 2023. godine

U Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. godine sva plaćanja izvršavaju se u novoj valuti euru. Iznimka je bilo razdoblje dvojnog optjecaja tijekom kojeg se prilikom gotovinskih transakcija istodobno uz euro, moglo koristiti i gotov novac kune kao zakonsko sredstvo plaćanja. Razdoblje dvojnog optjecaja završilo je 14. siječnja 2023. godine u 24:00 sata i sada se sva gotovinska plaćanja provode u euru.

Nalozi za plaćanje

Banke i drugi pružatelji platnih usluga (na primjer FINA) od dana uvođenja eura ne smiju izvršavati platne transakcije u kuni. Što znači da se od 1. siječnja 2023. godine sve platne transakcije izvršavaju u euru.

Nalog za plaćanje (uplatnica) na kojem je iznos plaćanja naveden u kuni i koji je primatelj plaćanja pripremio, tiskao i unaprijed dostavio platitelju, a koji je platitelj podnio na izvršenje banci nakon dana uvođenja eura, banka je dužna izvršiti u euru u iznosu koji odgovara iznosu kuna navedenom na nalogu za plaćanje uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kn za 1 euro i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj. Banka je dužna postupati na navedeni način do isteka šest mjeseci od dana uvođenja eura, odnosno do 1. srpnja 2023. godine.

Nalog za plaćanje u kuni koji je zaprimljen prije dana uvođenja eura, a koji se treba izvršiti nakon dana uvođenja eura, pružatelj platnih usluga dužan je izvršiti u euru, u iznosu koji odgovara iznosu kuna navedenom na nalogu za plaćanje uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj.

Na primjer računi za režije (poslovni subjekti, kućanstva) za prosinac 2022. godine plaćaju se u 2023. godini u eurima. No, iznimno ako su se računi za režije plaćali u razdoblju dvojnog optjecaja, odnosno do 14. siječnja 2023. godine, tada su se mogli platiti i u kunama, s tim da se od 15. siječnja 2023. godine računi za režije mogu plaćati samo u eurima.

Kako se postupa s računima koji se izdaju u 2023. godini za robu/uslugu isporučenu u 2022. godini?

Kod postupanja s računima koji se izdaju u 2023. godini za robu/uslugu isporučenu u 2022. godini, važno je obratiti pozornost na tri parametra, odnosno datum poslovnog događaja (isporuke robe/usluge), datum izdavanja računa i datum plaćanja.

Na primjer ako je datum poslovnog događaja (obavljene usluge ili isporučene robe) 15. prosinca 2022. godine, datum izdavanja računa 15. prosinca 2022. godine, a datum plaćanja 15. siječnja 2023. godine, valuta izdavanja računa i valuta unosa u poslovne knjige jest kuna, a valuta plaćanja euro.

Ako je datum poslovnog događaja (obavljene usluge ili isporučene robe) 15. prosinca 2022. godine, datum izdavanja računa 15. siječnja 2023. godine, datum plaćanja 15. siječnja 2023. godine, valuta izdavanja računa euro, a  valuta unosa u poslovne knjige kuna, valuta plaćanja jest euro.

Ako je datum poslovnog događaja (obavljene usluge ili isporučene robe) 15. siječnja 2023. godine, datum izdavanja računa 15. siječnja 2023. godine, datum plaćanja 15. siječnja 2023. godine, a valuta izdavanja računa i valuta unosa u poslovne knjige euro, valuta plaćanja jest euro.

Računi za plaćanje

Prema najnovijim izmjenama Zakona o porezu na dohodak od 1. siječnja 2023. godine, više ne postoji obveza isplate pojedinih primitaka fizičkih osoba – građana na različite račune (tekući i žiro račun), već se primici mogu isplatiti na bilo koji račun za plaćanje u banci koji građanin ima.

Prema dosadašnjem zakonodavstvu, samo plaće, mirovine i određene vrste primitaka su se mogle isplaćivati na tekući račun, s tim da su se ostali primici morali isplaćivati na žiro račun.

Stoga se ukidanjem te obveze smanjuje administrativno opterećenje kako za građane tako i za poduzetnike, a ujedno se pojednostavljuje način isplate u svrhu smanjenja dodatnih troškova, što obuhvaća sve porezne obveznike stjecatelje i isplatitelje primitka.

Poslovanje ovlaštenih mjenjača od 1. siječnja 2023. godine

Mjenjački poslovi koje obavljaju ovlašteni mjenjači obuhvaćaju otkup strane gotovine i čekova koji glase na stranu valutu za gotovinu u eurima, te prodaju strane gotovine za gotovinu u eurima.

Uvođenje eura od 1. siječnja 2023. godine drastično je utjecalo na poslovanje ovlaštenih mjenjača u Republici Hrvatskoj. Naime, većina mjenjačnica je svoje dosadašnje poslovanje temeljilo na mijenjanju strane valute euro u nacionalnu valutu kunu. No, uvođenjem eura kao službene nacionalne valute, mjenjačnice gube veliki dio financijskog prometa, te se suočavaju s neisplativošću daljnjeg poslovanja. Ipak određeni dio ovlaštenih mjenjača će se prilagoditi novonastaloj situaciji, te nastaviti mjenjačko poslovanje kao glavnu djelatnost ili kao dopunsku djelatnost. Na hrvatskom tržištu stranih sredstava plaćanja se može kao i do sada trgovati s gotovim novcem drugih stranih valuta kao što su američki dolar, švicarski franak, britanska funta…, s tim da u posljednje vrijeme sve više u fokus interesa dolazi i trgovanje kriptovalutama.

Ulaskom Republike Hrvatske u europodručje izmijenjen je i Zakon o deviznom poslovanju kako bi se osiguralo da se poslovanje sektora ovlaštenih mjenjača prilagodi novim okolnostima na način da svoje informacijske sustave moraju zamijeniti sustavima prilagođenima poslovanju u euru kao domaćoj valuti, a kako bi nastavili pružati usluge od 1. siječnja 2023. godine.

Naime, ovlašteni mjenjači dužni su obavljati mjenjačke poslove na način da koriste zaštićeni program koji je certificirala Hrvatska narodna banka. Dosadašnji zaštićeni programi koji su koristili ovlašteni mjenjači zasnivali su se na kuni kao službenoj valuti Republike Hrvatske, te na direktnoj metodi iskazivanja tečajeva (jedinica strane valute u odnosu na kunu). Od uvođenja eura primjenjuje se indirektna metoda iskazivanja tečajeva (jedan euro u odnosu na stranu valutu). Stoga ta promjena ima najveći utjecaj na potrebu izrade i korištenja novih zaštićenih programa koji se zasnivaju na euru kao službenoj valuti Republike Hrvatske. Shodno tome, od 1. siječnja 2023. godine ovlašteni mjenjači smiju koristiti samo certificirani zaštićeni program koji je zasnovan na euru.

Treba naglasiti da je ovlašteni mjenjač dužan u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu izmjena Zakona o deviznom poslovanju, odnosno od 1. siječnja 2023. godine dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci ugovor o kupnji računalnog programa. Ako ovlašteni mjenjač u navedenom roku ne dostavi Hrvatskoj narodnoj banci ugovor o kupnji računalnog programa, tada odobrenje za obavljanje mjenjačkih poslova koje mu je izdala Hrvatska narodna banka prestaje važiti istekom zakonskog roka od tri mjeseca.

Vrijeme prilagodbe na novu valutu

U konačnici, uvođenje eura kao nove službene valute donio je svojevrsne izazove prilikom plaćanja kako za poslovne subjekte tako i za građane. Iako se na prvi pogled radi o malim brojčanim iznosima, tek se prilikom preračunavanja kuna u eure, zapravo vidi da to nije tako.

Zasigurno će trebati određeno prijelazno vremensko razdoblje kako bi se građani prilagodili novoj valuti tijekom procesa plaćanja. S obzirom da trgovački subjekti često imaju praksu ne vraćati 1 cent nakon plaćanja pojedinih artikala, ovdje bi naglasili da iako 1 cent možda zvuči minorno s financijskog aspekta, 1 cent vrijedi 7,5 lipa, što nije zanemariv iznos nakon nekoliko kupovina kroz duže vremensko razdoblje. Stoga je savjet za kraj da se prilikom vraćanja ostatka novca nakon plaćanja pojedinih artikala traži i taj 1 cent (u slučaju da ga je potrebno vratiti), što je pravo potrošača, a ujedno i zakonska obveza trgovačkih subjekata. Na taj način se mogu ostvariti i manje financijske uštede, što je nadasve korisno u trenutnim ekonomskim okolnostima s visokom stopom inflacije.

 

Pripremio: Bernard Iljazović