U kojim slučajevima edukacija djelatnika može biti porezno priznati trošak? - Minimax - internet računovodstveni i poslovni program

U kojim slučajevima edukacija djelatnika može biti porezno priznati trošak?

Kvalitetno obrazovanje odnosno edukacija djelatnika vrlo je važna kako za samog djelatnika tako i za poslodavca te ju ne treba shvatiti kao dodatan teret. Međutim, svaka edukacija iziskuje određena sredstva i vrijeme, stoga radi poslovne učinkovitosti, edukacije treba ciljano obavljati.
Uz sve izazove oko kvalitetne edukacije neizbježno se javlja i porezni tretman edukacije pa u nastavku donosimo informacije u kojim slučajevima edukacija djelatnika može biti porezni priznati trošak.

Uvjeti za porezno priznavanje troškova edukacije

Porezno priznavanje troškova za obveznike poreza na dobit (npr. trgovačka društva) određeno je Zakonom i Pravilnikom o porezu na dobit, dok je za obveznike poreza na dohodak (npr. obrtnike) porezno priznavanje izdataka propisano Zakonom i Pravilnikom o porezu na dohodak. Edukacija djelatnika koja je obavljena u poslovne svrhe, dakle, radi obavljanja djelatnosti poslodavca načelno je uvijek priznati trošak neovisno je li poslodavac obveznik poreza na dobit ili dohodak.
Naravno, edukacija treba biti namijenjena djelatnicima odnosno osobama koje su zaposlene kod poslodavca temeljem ugovora o radu (neovisno je li ugovor na puno ili nepuno radno vrijeme).

Na koji način poslodavac može pravdati troškove obrazovanja i izobrazbe?

O upućivanju djelatnika na edukaciju poslodavac mora donijeti odluku, a za pravdanje troškova je potrebno imati račun i možebitno ostale isprave (npr. ugovor). Iz tih isprava mora biti vidljivo na koga se odnosi edukacija, o kojoj vrsti edukacije se radi i kada je obavljena. Česte su okolnosti da poslodavac koji omogućava neku dugotrajniju i skuplju edukaciju djelatnika (npr. studij), ugovorom obvezuje radnika da u slučaju prestanka radnog odnosa prije proteka nekog vremena (npr. godinu/dvije/pet) koje se odredi posebnim ugovorom/sporazumom treba vratiti sredstva ili dio sredstava. Međutim, to naravno uopće ne treba ugovarati. Najčešće to zahtijevaju poslodavci kao element “osiguranja ulaganja” poslodavca. Nadalje, u slučaju obveznika poreza na dobit, za neke vrste obrazovanja i izobrazbe postoji mogućnost dodatnih olakšica, odnosno dodatnog umanjenja porezne osnovice sukladno Zakonu o državnoj potpori za obrazovanje i izobrazbu.

 

 

Što u slučaju kada se djelatnik upućuje na edukaciju u inozemstvo? 

Za slučaj upućivanja djelatnika na edukaciju u inozemstvo koji će za to vrijeme primati plaću, potrebno je još platiti i poseban doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu po stopi 10% na ugovorenu bruto plaću.

Smatra li se edukacija plaćom u naravi? 

Potrebno je i razriješiti dilemu smatra li se edukacija plaćom u naravi. U tom smislu skreće se pozornost da je to potrebno razmatrati u svakom individualnom slučaju.
Ako je edukacija obavljena u poslovne svrhe, odnosno u interesu poslodavca radi obavljanja posla za koje je djelatnik zaposlen, tada se može zaključiti da se ne radi o plaći u naravi. Međutim, ako se radi o trošku koji je nastao za osobne potrebe djelatnika i koje nemaju poveznicu s poslovanjem, tada se radi o plaći u naravi.

Zaključno, vrijedi spomenuti i slučajeve ako poslovni subjekt podmiruje troškove edukacija osobama koje nisu zaposleni u tom poslovnom subjektu. Naime, tada se radi o drugom dohotku tih osoba.

Pripremila: Dijana Ivanković, direktorica knjigovodstvenog  servisa Medium duo d.o.o.