Meni Zatvori

Naknada troškova za prijevoz i prehranu radnika u 2023. godini

  • 2. 2. 2023.

U radnim odnosima, pored osnovne plaće radnika za redovan rad, uobičajeno je da poslodavci nadoknađuju i troškove prijevoza na posao i s posla, a sve češće se odlučuju i na financiranje prehrane svojim radnicima.

Kada su poslodavci obvezni nadoknađivati troškove prijevoza i prehrane, a kada i na koji način to mogu samostalno odlučiti? Koja dokumentacija je potrebna? Znate li koliko se maksimalno neoporezivo može isplatiti za troškove prijevoza te na koji način se može organizirati prehrana radnicima?

U nastavku članka saznajte sve o specifičnostima i ograničenjima kod podmirivanja troškova prijevoza i prehrane radnicima.

Što sve podrazumijeva isplata plaće?

Za izvršenje svojih ugovornih obveza i poslova radnog mjesta, odnosno za obavljeni rad, poslodavac je dužan radnicima isplatiti plaću. Pod plaćom se, u smislu odredbi Zakona o radu, podrazumijeva osnovna ili minimalna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Isto tako, propisano je da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada te da se plaća i naknada plaće isplaćuju u novcu.

 

Materijalna prava – što su i kako su regulirana?

Osim plaće, većina radnika ima ugovorena određena materijalna prava, putem nekog od izvora radnog prava. Materijalnim pravima radnika smatraju se jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane, darovi u naravi, darovi za djecu i sl. Pored ovih, postoje i druga prava, među ostalim, razne potpore, nagrade i sl., koje se isto tako svrstavaju u ovu skupinu prava.

Zakonom o radu je propisano da se materijalna prava radnika utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. Stoga, proizlazi da se materijalna prava ne moraju utvrditi i isplatiti razmjerno ugovorenom radnom vremenu, već radnici mogu dobiti isti iznos materijalnih prava ako je tako propisano kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu iako ne rade u punom radnom vremenu.

Dakle, Zakon o radu ne uređuje materijalna prava radnika već se ta prava uređuju kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca.

Ako su materijalna prava različito uređena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, primjenjuju se ono materijalno pravo koje je za radnika povoljnije.

U slučaju da materijalna prava nisu uređena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca, radnik ih neće ostvariti iako ih zahtjeva, ako ih poslodavac ne želi isplatiti.

Materijalna prava radnika se prema poreznim propisima dijele u tri skupine: nadoknade troškova, potpore i nagrade. Prijevoz na posao i s posla te prehrana radnika spadaju u kategoriju naknade troškova, a o čemu će biti više riječi u nastavku članka.

 

Naknade za prijevoz na posao i s posla

Pravo radnika na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla nije pravo koje je utvrđeno Zakonom o radu, već je naknada troškova prijevoza uređena kolektivnim ugovorom (ako se primjenjuje), pravilnikom o radu, ugovorom o radu ili odlukom poslodavca. Radniku poslodavca kojeg zbog određene vrste djelatnosti obvezuje primjena nekog od kolektivnih ugovora pripada pravo na isplatu troškova prijevoza na posao i s posla prema odredbama istog.

Porezni tretman naknade troškova prijevoza na posao i s posla propisan je Pravilnikom o porezu na dohodak koji određuje da se neoporezivo mogu isplatiti naknade troškova prijevoza na posao i s posla:

  • mjesnim javnim prijevozom i/ili
  • međumjesnim javnim prijevozom.

Mjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.

Međumjesnim javnim prijevozom isplaćuje se iznos u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.

 

Kada naknada za prijevoz nije neoporeziva?

Temeljna pretpostavka za neoporezivu isplatu naknade troškova prijevoza je da svakom pojedinom radniku trošak prijevoza na posao i s posla stvarno nastaje.

S druge strane, radniku čije se prebivalište odnosno uobičajeno boravište (mjesto gdje stanuje ili boravi) nalazi na lokaciji na kojoj ujedno i radi (dakle, na adresi sjedišta društva ili njegove poslovne jedinice) ili se nalazi neposredno do te lokacije i to neznatne udaljenosti, zbog čega mu objektivno troškovi prijevoza i ne bi mogli nastati, zbog primjene propisa o porezu na dohodak, nema temelja za neoporezivu isplatu spomenute naknade.

U tim bi slučajevima poslodavac, kojeg na isplatu naknade troška prijevoza obvezuju odredbe posebnih propisa, pravilnika o radu ili ugovora o radu, trebao radniku pri isplati te naknade utvrditi primitak po osnovi nesamostalnog rada (plaću), koja podliježe obvezi obračuna, obustave i uplate propisanih obveza za javna davanja.

 

Po kojoj osnovi se ostvaruje pravo na troškove prijevoza?

Udaljenost, za ostvarivanje prava na troškove prijevoza, je svaka pješačka ruta koja omogućuje sigurno kretanje pješaka od mjesta prebivališta odnosno mjesta boravišta sa koga zaposlenik dolazi do mjesta rada.

Zaposlenik ima pravo na troškove prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla samo ako je udaljenost od njegovog prebivališta/boravišta do mjesta rada dva kilometra ili veća, a ukoliko je udaljenost od prebivališta/boravišta zaposlenika do mjesta rada manja od dva kilometra zaposlenik nema pravo na naknadu troškova prijevoza bez obzira da li ima organizirani bilo mjesni bilo međumjesni javni prijevoz.

Navedeno se odnosi na službenike i namještenike zaposlene u državnim tijelima i javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama jer pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla ostvaruju pod uvjetima i na način propisan Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (KU) i Temeljnim kolektivnim ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (TKU).

Poslodavci radnicima mogu priznati i isplatiti troškove prijevoza na posao i s posla na jedan od sljedećih načina:

  • isplatom naknade za prijevoz u visini cijene pojedinačne prijevozne karte,
  • isplatom naknade za prijevoz u visini cijene mjesečne prijevozne karte ili
  • kupnjom mjesečne (ili pojedinačne) mjesne ili međumjesne karte, koje daju radnicima.

Za opravdonost navedenih troškova poslodavcu je potrebna vjerodostojna isprava (račun, obračun, odluka, potvrda o cijeni karata i dr.). No, radi priznavanja neoporezivih iznosa naknada troškova prijevoza odnosno dokazivanja stvarno nastalih izdataka, vjerodostojnom ispravom smatraju se i javno objavljeni odnosno dostupni cjenici ovlaštenih prijevoznika koje su poslodavci radi priznavanja neoporezivih iznosa obvezni osigurati i čuvati u svojim službenim evidencijama.

Potrebno je napomenuti i da ukoliko poslodavac odluči radnicima isplatiti nadoknadu troškova prijevoza na posao i s posla, to može učiniti isplatom na račun radnika ili u gotovu novcu. Pri tome poslodavac nije obvezan voditi računa o tome hoće li radnik za isplaćenu svotu kupiti prijevoznu kartu ili će za dolazak i odlazak s posla koristiti svoje osobno vozilo ili bilo koji drugi način prijevoza.

Nastavno na navedeno, za priznavanje troškova prijevoza na posao i s posla radniku dovoljna je potvrda prijevoznika o cijeni prijevoze karte, no ako je cijena opće poznata (kao npr. za grad Zagreb ili neki drugi veliki grad), tada nije potrebna ni potvrda prijevoznika.

S druge strane, ako poslodavac naknadu troškova prijevoza isplaćuje prema cijeni pojedinačne prijevozne karte odnosno po danu dolaska na posao, tada iznos naknade troška prijevoza ovisi o broju dana kada je radnik radio. To znači da će se naknada troška prijevoza utvrditi kao umnožak iznosa cijene pojedinačne karte i broj dana rada radnika prema evidenciji o prisutnosti radnika na radu.

Za dane kada radnik primjerice nije radio zbog npr. korištenja godišnjeg odmora, bolovanja, blagdana, dana koje je proveo na službenom putu i sl., ne može se neoporezivo isplatiti naknada troška prijevoza na posao, budući da trošak prijevoza za te dane nije ni nastao.

Ako pak poslodavac radniku isplaćuje cijenu mjesečne prijevozne karte, iznos naknade troška prijevoza jednak je iznosu na potvrdi o visini cijene mjesečne karte, neovisno o tome što radnik dio mjeseca nije radio radi bolovanja, korištenja godišnjeg odmora, blagdana i sl.

 

Naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika

Izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak kojima su se od 1. listopada 2022. povećavali neoporezivi iznosi određenih primitaka (prigodne nagrade, nagrade za radne rezultate, paušalna naknada za troškove prehrane, i dr.), propisuju se i nove odredbe vezane za podmirivanje troškova prehrane radnika, a koje su stupile na snagu 1. siječnja 2023. godine.

Poslodavac može svim radnicima isplatiti troškove prehrane bez obzira o kakvom se obliku ugovora o radu radi. Troškove prehrane poslodavac može isplatiti radniku na račun, može organizirati prehranu u vlastitoj režiji te može za svakog radnika platiti prehranu u ugostiteljskom objektu uz vjerodostojnu dokumentaciju do maksimalno propisanog iznosa.

Pod vjerodostojnom dokumentacijom smatra se račun, ugovor i sl., te svaka druga potrebna prateća dokumentacija ako se organizira u vlastitoj režiji.

Dakle, od 1. siječnja 2023. godine izmijenjen je način određivanja neoporezive naknade za prehranu. Neoporezivi iznosi više nisu određeni na godišnjoj nego na mjesečnoj razini i iznose 66,36 eura mjesečno (500,00 kn mjesečno) u novcu odnosno 132,72 eura mjesečno (1.000,00 kn mjesečno) ako se prehrana omogućava na temelju vjerodostojnih isprava. Pri tome se može odjednom neoporezivo isplatiti odnosno omogućiti primitak za više propuštenih mjeseci istog poreznog razdoblja, tj. može se isplatiti za mjesece unatrag, ali više ne unaprijed, kao što je to bilo moguće u prošloj godini.

Na primjer, tijekom 2023. godine radnik mijenja poslodavca kod kojeg je tijekom siječnja, veljače, ožujka i travnja imao organiziranu prehranu u organizaciji i prostorijama poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije (pri čemu je iskorišten neoporezivi iznos od 4.000,00 kn - svaki mjesec najviše 132,72 eura odnosno 1.000,00 kn). Novi poslodavac kod kojeg se radnik zaposlio u svibnju može radniku isplaćivati novčanu paušalnu naknadu za podmirivanje troškova prehrane, ali neoporezivi iznos za svaki mjesec (svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac) ne smije prelaziti iznos od 66,36 eura (500,00 kn).

Naime, od početka 2023. godine, propisuje se međusobno isključivanje naknade za prehranu u paušalnom iznosu i temeljem vjerodostojne dokumentacije na razini mjeseca, a ne na godišnjem nivou kao što je to vrijedilo za 2022. godinu. Time se omogućava da se za radnika i unutar godine promijeni način nadoknade troškova za prehranu. Stoga, primjerice, radnik koji je tijekom godine mijenjao poslodavca, pri čemu je kod bivšeg poslodavca ostvarivao naknadu za prehranu temeljem vjerodostojne dokumentacije, kod novog poslodavca može ostvarivati paušalnu novčanu naknadu do maksimalnog mjesečnog neoporezivog iznosa. Isto vrijedi i u slučaju promjene načina nadoknade troškova prehrane kod istog poslodavca. 

Isplata svih primitaka na bilo koji račun radnika

Na kraju, spomenut ćemo još jednu novinu u 2023. godini. U Narodnim novinama broj 1/23 objavljen je Pravilnik o izmjenama i dopunama pravilnika o porezu na dohodak koji je stupio na snagu 3. siječnja 2023., a kojim je propisano usklađenje odredbi Pravilnika o porezu na dohodak vezanih za mogućnost isplate svih primitaka na bilo koji račun za plaćanje u banci s posljednjim izmjenama Zakona o porezu na dohodak (NN 151/22.).

Drugim riječima, plaće i drugi primitci se više neće morati isplaćivati isključivo na tekući račun. Na taj će se način rasteretiti građani i poduzetnici koji su do sada morali imati dva ili više računa.

 

Pripremio: Ivan VIDAS, struč. spec. oec.

Sličan sadržaj

Besplatne priručnike, snimke, webinare i članke sa poslovnim i zakonodavnim savjetima za vas pripremaju razni stručnjaci.