Porez na kuće za odmor | Minimax – internet računovodstveni i poslovni program

Porez na kuće za odmor

Svaka zgrada, dio zgrade ili stan koji se koristi povremeno ili sezonski, smatra se kućom za odmor. Njima se pak ne smatraju gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

Zakon o lokalnim porezima (Narodne novine, broj 115/16 i 101/17, nadalje: Zakon) te Opći porezni zakon (Narodne novine, broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) propisuje obvezu plaćanja poreza na kuće za odmor za pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

Porezno rješenje o obvezi plaćanja istoga donose jedinice lokalne samouprave ili nadležna ispostava Porezne uprave, ako je općina ili grad svojom odlukom prenijela na Poreznu upravu poslove utvrđivanja te naplatu navedenog poreza.

Visina poreza na kuće za odmor

Porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici istih, a visina poreza je od 5 do 15 kuna/m2 korisne površine kuće za odmor. Predstavničko tijelo, odnosno jedinice lokalne samouprave propisuju visinu tog poreza u određenoj jedinici lokalne samouprave.

Kada se ne plaća porez na kuće za odmor?

Sukladno članku 27. Zakona, porez na kuće za odmor ne plaća se na:

  • kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (primjerice poplava, požara, potresa) te starosti i trošnosti,
  • kuće za odmor u kojima su smješteni prognanici i izbjeglice te
  • odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, koja služe za smještaj djece u dobi do 15 godina.

Kao što smo rekli, visinu poreza na kuće za odmor određuje predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave i to na temelju raznih okolnosti bitnih za korištenje kuće, poput mjesta, starosti i stanja infrastrukture. Uz predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, odluke donosi i porezno tijelo za utvrđivanje i naplatu poreza.

Obveze poreznog obveznika

Porezni obveznik na kuće za odmor mora nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o istoj, i to do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor. Podaci se odnose na mjesto gdje se objekt nalazi te korisnu površinu, kao i na informacije o poreznom obvezniku.

Porez na kuće za odmor plaća se u roku 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza.

Novčane kazne za nedostavljanje podataka za utvrđivanje poreza

Sukladno članku 56. Zakona, za obveznike koji ne dostave podatke predviđene su novčane kazne:

  • Pravna osoba bit će kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 25.000,00 kuna;
  • Odgovorna osoba u pravnoj osobi u iznosu od 1.000,00 do 10.000,00 kuna;
  • Fizička osoba obrtnik ili fizička osoba koja obavlja drugu samostalnu djelatnost u iznosu od 1.000,00 do 15.000,00 kuna;
  • Fizička osoba u iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna;

Porezna praksa puna je raznih poreznih dilema pa to nije iznimka ni kod poreza na kuće za odmor. Neki od slučajeva u praksi vezani su uz formalnu prijavu prebivališta na adresi gdje se kuća za odmor nalazi te boravka na drugoj adresi.

U tom konkretnom slučaju kuća za odmor, u smislu oporezivanja porezom na kuće za odmor, i dalje ima taj status, a ne status nekretnine koja služi za stalno stanovanje. Stoga, ako porezni obveznik ne može dokazati da mu ta nekretnina uistinu služi za trajno stanovanje, prijava prebivališta u poreznom smislu ne oduzima joj status kuće za odmor.

I za kraj, podsjećamo Vas – vlasnici kuća, stanova i apartmana koji se njima koriste kao objektima za odmor, dužni su platiti porez u roku 15 dana od datuma primitka rješenja.

Pripremila:

Dijana Ivanković, direktorica knjigovodstvenog servisa Medium duo d.o.o.