Rad putem digitalnih radnih platformi aktualan je već nekoliko godina i mnogi od nas svakodnevno se koriste njihovim uslugama. No, u zadnje vrijeme često se postavlja pitanje na koji način se oporezuju primitci obrtnika koji rade putem digitalnih platformi.
Isto tako, platforme su izrazile zabrinutost kako bi utvrđivanje poreza na dohodak bio temelj za utvrđivanje radnog odnosa prema platformi, odnosno uspostave odgovornosti za neprijavljeni rad.
Što su digitalne radne platforme?
Kada je riječ o Zakonu o radu, poznato je kako su njegove značajne izmjene i dopune stupile na snagu početkom 2023. godine, s izuzetkom uređenja platformskog rada, čije odredbe nisu bile u primjeni prošle godine, već su stupile na snagu 1. siječnja 2024. godine.
Digitalna radna platforma je, u smislu Zakona o radu, fizička ili pravna osoba koja pruža usluge koje se na zahtjev primatelja usluge pružaju korištenjem digitalne tehnologije, a u okviru organizacije rada u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji.
Ukratko, radi se o sučeljima koja koriste internet za povezivanje raspršenih mreža pojedinaca kako bi se olakšala digitalna interakcija među ljudima. Navedeno se odnosi na ponuđače roba i usluga te njihove korisnike jer se tako stvara nova vrsta tržišta.
Primjeri nekih digitalnih radnih platformi koje svakodnevno koristimo su Uber, Wolt, Bolt, Glovo i dr.
Karakteristike rada putem digitalnih platformi
Ubrzani razvoj tehnologije 21. stoljeća omogućio je rad putem digitalnih platformi, a on se itekako razlikuje od starih i ustaljenih oblika rada na koje smo svi navikli. Tu se prvenstveno misli na obrasce rada kao što su radno vrijeme, klasični odnos poslodavac - zaposlenik, mjesto rada, organizaciju rada i dr.
Za bolje razumijevanje rada putem digitalnih radnih platforma, osim pojma platforme, važno je razumjeti i tko su agregatori.
Agregator je, u smislu Zakona o radu, fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih radnih platformi. Pri obavljanju poslova posredovanja za digitalnu radnu platformu agregator ne smije radniku naplatiti naknadu za posredovanje.
Dakle, digitalna radna platforma ili agregator je poslodavac radniku koji rad obavlja osobno korištenjem digitalne radne platforme.
Ako je agregator radniku poslodavac, digitalna radna platforma solidarno odgovara za obveze koje taj agregator, kao njezin posrednik na tržištu, ima prema radniku kojeg zapošljava radi obavljanja poslova za digitalnu radnu platformu.
Radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme je, u smislu Zakona o radu, fizička osoba koja na temelju sklopljenog ugovora o radu, u radnom odnosu obavlja poslove za digitalnu radnu platformu ili za agregatora.
Rad obrtnika putem digitalnih radnih platformi
Rad putem samozapošljavanja kroz obrt ili neki drugi oblik samozapošljavanja trenutno je poželjan način obavljanja posla putem digitalnih radnih platformi. Obrtnici nerijetko posluju s jednim isplatiteljem, odnosno ostvaruju primitke od jedne digitalne radne platforme u iznosu većem od 60% ostvarenih ukupnih primitaka.
Stoga, među fizičkim osobama obrtnicima koji ostvaruju primitke putem digitalnih radnih platformi postoji bojazan da će im se na primitke ostvarene radom putem tih platformi, a temeljem važećih poreznih propisa, utvrđivati porez na dohodak od nesamostalnog rada (radi sumnje da isti koriste porezne pogodnosti kroz prikriveni nesamostalni rad).
Također, platforme su izrazile zabrinutost kako bi takvo utvrđivanje poreza na dohodak bio temelj za utvrđivanje radnog odnosa prema platformi, odnosno uspostave odgovornosti za neprijavljeni rad.
Korištenje poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona propisano je člankom 12.a Općeg poreznog zakona, obilježja nesamostalnog rada propisana su člankom 27.a Zakona o porezu na dohodak, dok su elementi kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada propisani člancima 32.a do 32.k Pravilnika o porezu na dohodak.
Slijedom svega navedenog, aktualizirala se problematika rada obrtnika putem digitalnih radnih platformi te se traži pojašnjenje u kojim će se slučajevima obrtnicima koji dohodak utvrđuju u paušalnom iznosu (a ostvaruju većinu primitaka od digitalne radne platforme), provesti postupak utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti, odnosno utvrditi ispunjavaju li isti neke od elemenata kriterija nesamostalnog rada propisanih propisima o porezu na dohodak te uzima li se prilikom takvog postupka u obzir specifičnost rada putem digitalne radne platforme.
Kontrola zlouporabe poreznih propisa
Porezna uprava pokreće postupke utvrđivanja korištenja poreznih pogodnosti protivno svrsi zakona kroz institut paušalnog obrta s ciljem suzbijanja zloporabe poreznih propisa. U postupku kontrole utvrđuje se:
- posluje li obrtnik s odstupanjima od uobičajenih obilježja pojedine djelatnosti
- te se preispituju obilježja dogovorenih poslova temeljem propisanih kriterija za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada.
Svaki pojedini slučaj promatra se zasebno te se na temelju prikupljenih informacija procjenjuje koristi li porezni obveznik porezne pogodnosti ili prevladavaju elementi samostalnosti u poslovanju. Pritom se sagledava cjelovitost odnosa isplatitelja primitka i poreznog obveznika izvršitelja posla, uzimajući u obzir sve činjenice bitne za oporezivanje i sve elemente kriterija obilježja nesamostalnog rada.
Ako se utvrdi da prevladavaju elementi samostalnosti u poslovanju, postupak se obustavlja.
Kako bi se razriješile nedoumice oko rada obrtnika putem digitalnih radnih platformi, Ministarstvo rada je zatražilo od Ministarstva financija, Porezne uprave pojašnjenje u kojem se slučaju obrtnicima može utvrđivati da njihov rad ima obilježja nesamostalnog rada, odnosno uzima li se prilikom takvog postupka u obzir specifičnost platformskog rada.
Nastavno na postavljeni upit, Ministarstvo financija, Porezna uprava se u bitnome očitovala da sama činjenica ostvarivanja glavnine prihoda samo od jedne platforme ne predstavlja samo po sebi osnovu za utvrđivanje obilježja nesamostalnog rada.
U slučajevima kada obrtnik koji dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu posluje i ostvaruje isplate od jedne digitalne radne platforme u iznosu većem od 60% ostvarenih ukupnih primitaka, taj element poslovanja nije dovoljan niti presudan u dokazivanju korištenja poreznih pogodnosti (odnosno da isti obavlja prikriveni nesamostalni rad), budući da se prilikom ocjenjivanja sagledava cjelovitost poslovanja poreznog obveznika, odnosno ispunjava li taj obveznik elemente kriterija nesamostalnog rada propisane Pravilnikom o porezu na dohodak (kontrola ponašanja, financijska kontrola te odnos stranaka).
Dodatno, pojašnjeno je kako se obavljanje rada na temelju drugih sklopljenih obvezno pravnih ugovora između poslodavca i fizičke osobe ne odnosi na obrtnike.
Naime, obrtnici su fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost i ostvaruju primitke od samostalne djelatnosti. Ako bi tijekom inspekcijskog nadzora nadležni inspektor utvrdio postojanje ugovornog odnosa između naručitelja posla i izvršitelja posla samozaposlene osobe, a postoje okolnosti koje upućuju na to da se radi o postojanju prikrivenog radnog odnosa, obavijestit će Ministarstvo financija, Poreznu upravu, ali neće se utvrđivati radni odnos.
Zaključak je jasan, platformski rad pod strožim je nadzorom države.
Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.