Izmjenama i dopunama Zakona o radu, koje su na snazi od 1. siječnja 2023. godine, uvedene su značajne novine u vezi sa zapošljavanjem i radom radnika na određeno vrijeme. Kada se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme? Jesu li radnici koji rade na određeno vrijeme izjednačeni s pravima radnika na neodređeno vrijeme? U nastavku članka možete saznati sve o specifičnostima zapošljavanja te uvjetima rada radnika na određeno vrijeme.
Prema EUROSTAT-ovoj statistici zemlja smo s visokim udjelom neopravdano sklopljenih ugovora o radu na određeno vrijeme tako da su s novom godinom stupile na snagu opsežne izmjene i dopune Zakona o radu (NN, broj 151/2022) sa sljedećim ciljevima:
- utjecati na poslodavce kako bi što više zapošljavali radnike na neodređeno vrijeme, propisivanje najvećeg dopuštenog broja takvih uzastopno sklopljenih ugovora tijekom razdoblja od najduže tri godine,
- bolje definiranje uzastopnih ugovora,
- propisivanje mogućnosti sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme iznimno od navedenih propisanih pravila
- te mogućnost redovitog otkazivanja toga ugovora.
Također, odredbama Zakona o radu propisana je odgovarajuća zaštita radnika koji su sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme.
Koji su uvjeti i ograničenja sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme?
Iako je za ugovor na određeno i dosad bilo definirano da se može sklopiti samo iznimno i zbog određenih razloga, izmjenama Zakona o radu to se dodatno precizira:
- Ugovor o radu mora se sklopiti na neodređeno vrijeme, osim ako je potreba za obavljanjem posla privremena iz nekog razloga, koji se mora navesti u ugovoru. Ukinuta je prijašnja zakonska mogućnost prema kojoj je prvi ugovor o radu na određeno vrijeme mogao biti zaključen na bilo koji rok: na pet, deset ili više godina te sad može biti sklopljen najdulje na rok od tri godine.
- U svakom se ugovoru o radu na određeno, pa i u prvome, što prije nije trebalo, mora navesti razlog zbog kojega se radni odnos zasniva na određeno vrijeme i taj razlog mora biti opravdan.
Zakonom o radu je taksativno navedeno što se smatra opravdanim razlogom i to treba biti navedeno u pismenoj formi u sklopljenom ugovoru o radu:
- ako postoji potreba zamjene odsutnog radnika
- i u slučaju kad je obavljanje poslova ograničeno rokom ili nastupom određenog događaja.
Nije dopušteno sklopiti ugovor na određeno vrijeme samo radi odrađivanja probnog roka, ali i u ugovoru na određeno može se ugovoriti probni rok.
Količina i trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme
Ukupno se, pod ovim uvjetima, mogu sklopiti samo tri ugovora o radu na određeno vrijeme. Nakon toga poslodavac mora ponuditi rad na neodređeno vrijeme ili do proteka sljedećeg sklapanja ugovora na određeno vrijeme mora proteći šest mjeseci. Svi ugovori koji se sklapaju jedan za drugim smatraju se uzastopnima, ako između njih prekid nije duži od tri mjeseca.
Rad na određeno (na jednom ili više uzastopnih ugovora) ukupno može trajati tri godine. Nakon isteka tri godine ponovno važi isto pravilo:
- zapošljavanje na neodređeno ili
- pauza od šest mjeseci.
Iznimno, rad na određeno može trajati dulje od tri godine:
- ako je ugovor sklopljen zbog zamjene radnika,
- ako radnik radi na projektu koji se financira iz fondova Europske unije čije je trajanje dulje od tri godine
- i ako je to dopušteno u nekom drugom zakonu ili u kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje na radnika.
Iznimke se odnose samo na trajanje ugovora na određeno, ali ne na broj ugovora.
Ako je radnik zaposlen na određeno vrijeme suprotno onome što Zakon o radu zahtijeva, smatra da se da je ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme. To znači da se radnik poslodavcu može obratiti sa zahtjevom za zaštitu prava (najbolje putem sindikata), a eventualno potom i zaštitu prava tražiti na sudu.
Pritom se uzastopnim ugovorom s istim radnikom smatra svaki novi ugovor o radu i svaka izmjena ugovora te se ona ubraja u propisano ograničenje od najviše tri uzastopna ugovora :
- promjena mjesta rada,
- promjena radnog mjesta i poslova,
- prelazak radnika u drugu organizacijsku cjelinu poslodavca
Na radnike koji ugovor o radu na određeno vrijeme imaju sklopljen s agencijom za zapošljavanje ne odnosi se pravilo od tri ugovora. Razdoblje takvog rada i dalje je ograničeno na tri godine, no radnik će u tom razdoblju moći raditi i po više od 3 ugovora o radu.
Što je sa “starim” ugovorima na određeno vrijeme?
Novo pravilo o broju ugovora na određeno vrijeme primjenjuje se i na radnike koji već rade na određeno vrijeme.
Ako na dan početka primjene Zakona o radu (1. siječnja 2023.) radnik radi na drugom ugovoru o radu na određeno vrijeme, moguće je sklopiti samo još jedan. Međutim, ako je radnik u radnom odnosu po, primjerice 4. ugovoru na određeno vrijeme, novo pravilo neće biti od utjecaja, već će se po isteku takvog ugovora smatrati kao da je prestao treći ugovor o radu.
Dakle, ograničenje broja uzastopnih ugovora o radu uvedeno je početkom tekuće godine, ali broj uzastopnih ugovora ne počinje se računati od tog dana, nego se sagledava ravnopravna pozicija radnika u trenutku stupanja na snagu izmjena Zakona o radu te se u ograničenje broja uzastopnih ugovora na određeno vrijeme s istim radnikom ubrajaju i prijašnji uzastopni ugovori na određeno vrijeme.
Zahtjev za sklapanje ugovora na neodređeno vrijeme
Prethodno zakonsko rješenje je obvezivalo poslodavca da razlog za sklapanje ugovora na određeno naznači tek u drugom, odnosno svakom sljedećem ugovoru o radu na određeno vrijeme. Od stupanja na snagu novog Zakona o radu, i razlog i njegovo navođenje traže se i za prvi ugovor, što znači da radnik može tražiti zaštitu svog prava na ugovor na neodređeno vrijeme ako smatra da je neopravdano sklopljen ugovor na određeno vrijeme.
Međutim, zbog zahtjeva europskog zakonodavstva, uvodi se još jedno dodatno pravo, a to je da radnik (uz uvjet da je proteklo 6 mjeseci rada i istekao probni rok) može od poslodavca zatražiti sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Ako odbije zahtjev radnika, poslodavac je dužan obrazloženje razloga odbijanja zahtjeva dostaviti u roku od 30 dana, odnosno 60 dana ako se radi o malom poslodavcu koji zapošljava manje od 20 radnika.
Ako radnik poslodavcu uputi naknadni sličan zahtjev, poslodavac koji je u nemogućnosti sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme, dužan je radniku dostaviti obrazložen pisani odgovor u roku od 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, samo ako je od prethodno podnesenog zahtjeva radnika proteklo najmanje 12 mjeseci. Iznimno, rok za dostavu obrazloženoga pisanog odgovora je 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva, ako poslodavac zapošljava manje od 20 radnika.
Uvjeti rada radnika na određeno vrijeme
Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s istim poslodavcem ili prema posebnom propisu s njim povezanim poslodavcem, s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama, a koji obavlja iste ili slične poslove.
Ako nema radnika koji zadovoljava navedene uvjete, poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje, a koji su utvrđeni za radnika koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme i koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Nadalje, ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji obvezuje poslodavca nisu uređeni uvjeti rada na način kako to određuje Zakon o radu, poslodavac je radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme dužan osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Poslodavac je dužan obavijestiti radnike koji su kod njega zaposleni na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme o poslovima za koje bi ti radnici mogli kod poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme te im omogućiti usavršavanje i obrazovanje pod istim uvjetima kao i radnicima koji su sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
Zaključno, nove nadopune zakona o radu trebale bi potaknuti poslodavce da što više zapošljavaju radnike na neodređeno vrijeme, s ciljem povećanja socijalne sigurnosti i kvalitete života radnika.
Pripremio: Ivan VIDAS, struč. spec. oec.
