Tko su izaslani radnici? - Minimax - internet računovodstveni i poslovni program

Tko su izaslani radnici?

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju proširilo se tržište rada te su se ukidanjem radnih dozvola otvorile nove prilike kako za poslodavce, tako i za radnike. Neke su tvrtke iskoristile tu priliku te su izaslale svoje radnike na rad u drugu državu na određeni vremenski period.
U nastavku pročitajte tko se smatra izaslanim radnikom, koje su obveze poslodavca ako radnika upućuje na rad u inozemstvo, koje je uvjete potrebno zadovoljiti te koje sve naknade i doprinose poslodavac mora podmiriti za izaslanog radnika.

Dodatne informacije o izaslanim radnicima možete saznati u našem besplatnom webinaru.

Tko se smatra izaslanim radnikom? 

Definicija i pojam izaslane osobe, odnosno radnika definirana je odredbama Zakona o doprinosima (NN br. 84/08 do 106/18). Prema odredbama navedenog zakona izaslanom osobom smatra se:

  • osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca izaslana u inozemstvo radi obavljanja poslova za poslodavca a koja, sukladno propisima o obveznim osiguranjima, propisima Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međudržavnim ugovorima o socijalnom osiguranju, za vrijeme rada u inozemstvu ostaje u sustavu obveznih osiguranja Republike Hrvatske
  • osoba osigurana po osnovi radnog odnosa koja je od poslodavca upućena u inozemstvo radi obavljanja dužnosti u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske
  • osoba koja je od inozemnog poslodavca izaslana na rad u tuzemno društvo a, sukladno odredbama propisa Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i odredbama međudržavnih ugovora o socijalnom osiguranju, ima uređen status u osiguranju države poslodavca
Obveze poslodavca ako upućuje radnika na rad u inozemstvo

Ako poslodavac upućuje radnika na rad u inozemstvo u neprekidnom trajanju dužem od 30 dana, tada je prema Zakonu o radu dužan sastaviti pisani ugovor o radu ili pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu. Osim obveznog sadržaja propisanog Zakonom, Ugovor ili pisana potvrda treba sadržavati i dodatne podatke o:

  • trajanju rada u inozemstvu
  • rasporedu radnog vremena
  • neradnim danima i blagdanima na koje radnik ima pravo ne raditi uz naknadu plaće
  • novčanoj jedinici u kojoj će se isplaćivati plaća
  • drugim primanjima u novcu i naravi na koja će radnik imati pravo za vrijeme rada u inozemstvu
  • uvjetima vraćanja u zemlju

Umjesto navedenih podataka, u ugovoru ili pisanoj potvrdi može se uputiti na odgovarajući zakon, propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu.

Izaslanje radnika u države u države članice EU

Države s kojima je Hrvatska do pristupanja EU imala uređene odnose međunarodnim ugovorima, zamijenjeni su Uredbama za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti, br. 883/2004. Europskog parlamenta (osnovna uredba) te provedbene Uredbe 987/2009. Osim država Europske unije, te iste propise u koordinaciji socijalnog sustava primjenjuju i države Europskoga gospodarskog prostora – Norveška, Island, Lihtenštajn što znači da Hrvatska u okviru socijalnog osiguranja prema ovim državama primjenjuje jednaka pravila kao i ostale zemlje EU. Posebnim sporazumom uređeni su odnosi sa Švicarskom konfederacijom.

Prema gore navedenim Uredbama proizlazi da se na radnike koji se kreću unutar EU primjenjuje zakonodavstvo samo jedne države članice. Radnici koje poslodavac iz Hrvatske upućuje na rad u države članice EU, EGP i Švicarsku ostaju isključivo u socijalnom osiguranju Hrvatske. Pripadnost sustavu socijalnog osiguranja potvrđuje potvrda A1 koju je potrebno tražiti prije odlaska na rad u zemlje Europske unije.
A1 potvrdu izdaje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i to ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

  • izaslanje ne traje dulje od 24 mjeseca
  • osoba nije izaslana da zamijeni drugu izaslanu osobu
  • ako se na osobu primjenjivalo zakonodavstvo matične države najmanje jedan mjesec neposredno prije izaslanja (podrazumijeva da je osoba bila zaposlena ili nezaposlena primajući naknadu za nezaposlenost ili je bila u osiguranju po nekoj drugoj od obveznih osnova osiguranja)
  • poslodavac redovito obavlja svoju djelatnost u matičnoj državi
  • postoji neposredna veza radnika s poslodavcem za vrijeme trajanja izaslanja

Ako su navedeni uvjeti zadovoljeni, tada izaslani radnik ostaje u sustavu osiguranja u Hrvatskoj što znači da poslodavac ima obvezu obračunavanja i plaćanja obveznih doprinosa. U slučaju da navedeni uvjeti nisu zadovoljeni, tada bi radnik trebao prijeći u sustav osiguranja zemlje izaslanja što znači da se obvezni doprinosi trebaju plaćati u zemlji izaslanja prema propisima te zemlje.

Izaslanje radnika u države koje nisu članice EU, ali s kojima Hrvatska primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju

Hrvatska ugovore o socijalnom osiguranju primjenjuje s: Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom, Srbijom i Turskom. Za svaku od navedenih država definiran je period mogućeg izaslanja, koju potvrdu je potrebno pribaviti te koja prava iz zdravstvenog osiguranja radnik može ostvariti.

Izaslanje radnika u treće zemlje

Trećim zemljama smatraju se države koje nisu članice Europske unije, EGP-a, Švicarska te države s kojima Hrvatska ne primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju. U slučaju izaslanja radnika u treću zemlju, poslodavac je, osim obveznih doprinosa, obvezan plaćati i doprinos na propisanu osnovicu za izaslane radnike po stopi od 10 % za slučaj bolesti i nezgode u zemlji izaslanja. Ako se radniku dogodi određena nezgoda ili bolest u državi izaslanja, tada sam snosi troškove liječenja koje će mu HZZO refundirati uz predočenje medicinske dokumentacije i računa. Nadalje, poslodavac može na temelju čl. 79. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju zatražiti od HZZO-a oslobađanje od plaćanja doprinosa za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu ako je radnika za vrijeme izaslanja osigurao kod nekog drugog osiguravatelja. U tom slučaju troškove liječenja u državi izaslanja snosi osiguravatelj. Ako su troškovi veći od osigurane svote, tada razliku liječenja snosi poslodavac i taj trošak ne može refundirati od HZZO-a.

 

 

Plaćanje doprinosa za izaslane radnike

Bez obzira na to je li radnik izaslan u državu članicu EU, u državu s kojom Hrvatska primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju ili u treću zemlju, on ostaje u socijalnom sustavu Hrvatske te je za njega poslodavac dužan obračunavati i plaćati doprinose.

Prema Zakonu o doprinosima osnovica na koju se plaćaju doprinosi za izaslane radnike najveća je plaća koju bi radnik za iste ili slične poslove ostvario u Hrvatskoj (utvrđena ugovorom o radu, pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom) uvećana za 20 %. Na primjer, ako je ugovorena plaća u iznosu od 6.000,00 kuna, osnovica za doprinose je 7.200,00 kuna (6.000 * 1,20). To ne znači da je povećana ugovorena plaća, već samo osnovica za plaćanje doprinosa. Ako se radniku osim redovite plaće isplaćuje i primitak u naravi, tada je takav primitak osnovica za plaćanje doprinosa bez uvećanja za 20%. U slučaju da poslodavac zapošljava radnika koji potvrdom od strane HZMO dokazuje da mu je to prvo zaposlenje, tada nije obvezan obračunavati doprinose na plaću godinu dana od zaposlenja.

Doprinosi se obračunavaju prema propisanim stopama koje se primjenjuju iz plaća i na plaće u Hrvatskoj i to:

  •  doprinosi iz plaće – doprinos za mirovinsko osiguranje (I. stup 15% i II. stup 5 % )
  •  doprinosi na plaću (16,5 %)

Poseban doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu po stopi od 10% ne plaća se za izaslane radnike u države članice EU, EGP, Švicarsku i u državama s kojima Hrvatska primjenjuje ugovore o socijalnom osiguranju. Ako je radnik izaslan u državu s kojom Hrvatska ne primjenjuje ugovor o socijalnom osiguranju, poslodavac je obvezan plaćati doprinos za zdravstvenu zaštitu u inozemstvu po stopi od 10% na propisanu osnovicu (plaća uvećana za 20%) osim ako je zatražio oslobođenje od plaćanja tog doprinosa (čl. 79. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju).

Koje se naknade mogu neoporezivo isplatiti izaslanom radniku?

Prema Pravilniku o porezu na dohodak (NN br. 10/17. do 80/19.) izaslanom radniku neoporezivo se može isplatiti dnevnica za rad na terenu po danu provedenom na radu u inozemstvu, kao i svi drugi primici koji se neoporezivo mogu isplatiti radnicima koji nisu izaslani.