Kako postaviti granice u poslovnom, ali i privatnom životu?

Karijeru je počela graditi još tijekom studija – volontirajući u centru za djecu i mlade te kroz studentske poslove u različitim manjim i većim kompanijama. S područjem ljudskih resursa prvi put se susrela kao studentica u telekom industriji, a profesionalni put nastavila je u bankarskom sektoru, gdje je tijekom gotovo 12 godina prošla širok spektar HR funkcija – od zapošljavanja, employer brandinga i razvoja zaposlenika do people analyticsa, plaća i HR administracije. Od 2013. godine obnašala je rukovodeće funkcije, vodila multidisciplinarne timove i aktivno sudjelujelovala u razvojnim projektima na lokalnoj i međunarodnoj razini.

Nakon bankarstva, prethodna iskustva zaokružila je preuzimanjem funkcije HR direktorice u ICT industriji. To iskustvo joj je dodatno potvrdilo snagu strateškog upravljanja i promišljanjima o vrijednostima, kulturi i jasno definiranim HR procesima – i ukazalo na izazove koji nastaju kada ti elementi nisu sustavno razvijeni. Susrela se s kompleksnostima brzorastućih organizacija te iz prve ruke osjetila kako krizne situacije mogu utjecati na redefiniranje poslovnih strategija, ali i na preispitivanje osobnih i profesionalnih granica.

Taj uvid, zajedno sa znatiželjom, kontinuiranom željom za učenjem i dugogodišnjom ambicijom da pokrene vlastiti posao, doveo ju je do osnivanja T-moon Consultinga. Danas kroz svoju firmu pomaže organizacijama u uspostavljanju i razvoju HR procesa koji osnažuju ljude, unose jasnoću u vođenje i omogućuju organizacijama da se razvijaju u skladu sa svojim vrijednostima.

„Tijekom karijere imala sam (i još uvijek imam) privilegiju raditi s iznimnim ljudima i učiti o liderstvu, strateškom promišljanju i funkcioniranju poslovanja. Uživam pomagati organizacijama u stvaranju održivih HR rješenja i osnaživanju timova. Vjerujem u pristup koji objedinjuje stručnost, autentičnost i duboko razumijevanje poslovnog konteksta – jer upravo takav pristup donosi stvarnu i dugoročnu promjenu. To je ono što me pokreće: vidjeti konkretne rezultate i pozitivan utjecaj strateških aktivnosti na ljude i organizacije s kojima surađujem.“, ističe Jasna.

 

Zašto je postavljanje granica važno?

„Volim povući paralelu između liderstva i roditeljstva – jer u obje uloge način na koji postavljamo i živimo granice snažno oblikuje naše odnose. Što je naša pozicija u organizaciji viša, to je veća i naša odgovornost da svojim ponašanjem budemo primjer vrijednosti koje želimo njegovati u timu i organizaciji. Djeca najviše uče promatrajući, a manje slušajući – isto vrijedi i za zaposlenike.“, naglašava Jasna i dodaje: „Ako kao liderica vodim računa o vlastitim granicama i otvoreno ih komuniciram, time drugima pokazujem da je u redu postaviti svoje granice – i da je to znak odgovornosti, a ne slabosti ili negative, odnosno otpora. Na višim razinama hijerarhije imamo i dodatnu odgovornost: poštivati granice onih koji imaju manje moći i utjecaja. Upravo tu počinje izgradnja povjerenja i zdravih odnosa.

Kada u organizaciji postoji uzajamno poštovanje, iskrenost i povjerenje, granice se prirodno postavljaju i poštuju. Ako, primjerice, iskreno kažem da zbog obiteljskih okolnosti moram ranije otići, ali pritom jasno komuniciram rokove i odgovornost – šaljem poruku da briga o sebi ne isključuje profesionalnost. No, ako izostane iskrenost, poštovanje ili povjerenje – granice postaju krute, isključive ili se uopće ne postavljaju. Tada često ulazimo u krajnosti: ili se pretjerano zatvaramo i štitimo sebe, zanemarujući druge – ili u potpunosti brišemo vlastite potrebe, što dugoročno vodi u burnout.

Kroz svoj rad sam naučila da liderstvo bez zdravih granica vrlo brzo postaje iscrpljujuće, a organizacijska kultura ranjiva. Postavljanje granica, u tom smislu, nije samo osobna odgovornost – to je temelj održivog liderstva i sigurnog radnog okruženja.“

 

Postavljanje granica i izazovi

Jedan od najčešćih izazova u postavljanju granica, i u privatnom i u profesionalnom kontekstu, je strah od narušavanja odnosa. Često mislimo: "Ako kažem ne, pomislit će da nisam timski igrač ili da nešto skrivam" ili "Ako sad popustim, ispast će da sam slab/a ili nesiguran/na". Takve misli proizlaze iz potrebe za pripadanjem i potvrdom i mogu nas odvesti u ponašanja koja nisu u skladu s našim stvarnim kapacitetima ili vrijednostima.

Dodatni izazov je promjena navika – i naših, i onih koje smo kod drugih svjesno ili nesvjesno potaknuli. Kada počnemo mijenjati način na koji komuniciramo granice, postajemo nepredvidivi za okolinu. Promjena često izaziva nelagodu, i u nama i u drugima, pa prva reakcija može biti otpor ili odbacivanje. U tim trenucima se lako povući i vratiti na staro – jer još nemamo sigurnost ni rutinu u novom ponašanju, a kritika okoline nas dodatno pokoleba.

Ponekad svoje granice pogazimo iz najboljih namjera – jer želimo dati sve od sebe, pokazati predanost ili pronaći smisao kroz žrtvu. U takvim situacijama gubimo kontakt s vlastitim granicama i sobom jer smo usmjereni prema van – prema zadatku, timu ili očekivanjima.

A ponekad granice postavljamo naglo i ‘grubo’ jer smo već previše puta prešli vlastite granice. Iscrpljenost, pritisak i osjećaj da smo došli do ruba često rezultiraju pretjerano zaštitničkim reakcijama - pa čak i oko naizgled banalnih stvari. No, kad smo u tom stanju, granice postaju pitanje unutarnjeg osjećaja sigurnosti, pa čak i osjećaja preživljavanja.

„Zato je važno učiti prepoznavati vlastite potrebe i postavljati granice na vrijeme – jasno, dosljedno i s poštovanjem, prema sebi i prema drugima. Jer kad smo svjesni vlastitih granica, istovremeno lakše prepoznajemo i poštujemo granice drugih ljudi.“

 

Granice u profesionalnom okruženju

„Postavljanje granica u profesionalnom okruženju ključno je iz nekoliko razloga. Prije svega, čuva našu sliku o sebi i omogućava izgradnju zdravih odnosa temeljenih na uzajamnom poštovanju. Osim toga, granice izravno utječu na našu osobnu efikasnost. Često, iz dobre namjere, mislimo: ‘Ma dobro, ovo mi je brzo za napraviti, pa ću preuzeti još i taj zahtjev klijenta.’ Međutim, zaboravljamo da preuzimanjem previše zadataka ulazimo u stanje konstantnog multitaskinga.

Prema istraživanjima znanstvenika Davida E. Meyera, česti prijelazi s jednog zadatka na drugi mogu smanjiti našu produktivnost čak do 40%, jer mozgu treba vrijeme za ‘prebacivanje’ između različitih tema. Na taj način, nedostatak granica ne samo da povećava našu radnu opterećenost, već nas dugoročno čini manje učinkovitima.

Također, kada pristanemo na zadatke koje u startu ne želimo, ne samo da riskiramo gubitak fokusa već i motivacije. Nesvjesno razvijamo otpor prema zadatku, što rezultira nižom razinom angažiranosti i entuzijazma. A razlika u kvaliteti i brzini izvršenja između zadatka koji radimo s interesom i onog koji obavljamo pod pritiskom – značajna je, čak i ako su oba zadatka jednako zahtjevna.

Situacije koje najčešće izazivaju poteškoće u postavljanju granica su one u kojima druga strana izražava hitnu potrebu ili emociju, a nama je ta osoba profesionalno ili osobno važna. Tada nas strah od narušavanja odnosa navodi da kompromitiramo vlastite granice.“, navodi Jasna uz napomenu: „Prema mom iskustvu, najteže je uspostaviti granice upravo tamo gdje postoji snažna emocionalna povezanost, osjećaj lojalnosti ili strah od gubitka povjerenja – bilo da je riječ o kolegama, nadređenima ili klijentima. U tim situacijama ključna je svjesnost o vlastitim prioritetima i hrabrost da kažemo ‘da’ sebi, čak i kada to znači ‘ne’ drugima.“

 

„Predatori na granice“

No zanimalo nas je kako se nositi s osobama koje nastoje ignorirati ili prekoračiti postavljene granice, a Jasna spremno odgovara: „Opet ću povući paralelu s roditeljstvom: djeca prirodno i kontinuirano testiraju naše granice. Iz mojeg iskustva, dijete će istinski ‘čuti’ ‘ne’ samo kada ga izgovaramo s potpunom sigurnošću – kada i sami čvrsto vjerujemo u odluku koju donosimo. Kako će dijete reagirati na to ‘ne’, ovisit će o njegovoj razini umora, emocijama i trenutnom stanju. No kada smo mi sigurni u granicu koju postavljamo, puno lakše i smirenije upravljamo djetetovom reakcijom.

Ako, s druge strane, sami nismo sigurni u svoje ‘ne’ – bilo zbog umora, sumnje ili straha od posljedica – dijete će to vrlo brzo osjetiti. U tim slučajevima vjerojatnije je da će nastaviti ‘gaziti’ granicu, a mi ćemo biti skloniji popuštanju, osobito ako se suočimo s jakim emocionalnim reakcijama.

Ista dinamika vrijedi i među odraslima. Kada osoba pokušava ignorirati ili prekoračiti naše granice, ključno je da ostanemo čvrsti u svojoj odluci, smireni i dosljedni. Kakva god reakcija s druge strane bila – ljutnja, razočaranje ili pritisak – ako smo sigurni u sebe i svoju odluku, lakše ćemo asertivno i mirno postaviti granicu i upravljati situacijom.

U praksi me klijenti često pitaju kako se nositi s agresivnim pritiscima, neprimjerenim komentarima ili otvorenom agresijom – bilo od strane nadređenih, kolega ili suradnika. Ove situacije su posebno izazovne jer takve osobe mogu utjecati na naše samopouzdanje, a dodatni strah izaziva njihova stvarna ili percipirana moć – bilo formalna, bilo neformalna.

	U nekim slučajevima, najučinkovitiji pristup je fizički se udaljiti iz situacije, uz jasno postavljanje granice kroz rečenicu poput: ‘Ovakav ton komunikacije za mene nije prihvatljiv i u ovakvim okolnostima ne mogu donijeti nikakvu odluku.’ Time štitimo svoje granice bez ulaska u eskalaciju sukoba.
	U drugim slučajevima, korisna strategija je svjesno smiriti vlastiti glas, sniziti ton i usporiti govor – jer nesvjesno potičemo drugu stranu da nas imitira, čime automatski smanjujemo razinu napetosti u razgovoru.
	Dodatno, pomaže verbalizirati ono što objektivno vidimo i pritom ostati smireni, npr.: ‘Vidim da si jako ljut/a jer je ovo već treći put da...’, čime priznajemo emociju druge strane bez preuzimanja odgovornosti za nju. Nakon toga, korisno je preusmjeriti razgovor na rješenja, primjerice: ‘Ono što ja mogu napraviti sa svoje strane je...’.

Kroz ovakve reakcije učimo zaštititi sebe, ostati profesionalni i preuzeti kontrolu nad dinamikom razgovora – bez dodatne eskalacije i bez gubitka vlastitog dostojanstva.

Zaključno: najvažnije je prvo postaviti granice sebi – definirati ih jasno i stajati iza njih s unutarnjom sigurnošću. Tek tada možemo učinkovito postavljati granice i drugima.“

 

Računovodstvo i granice

Računovodstvo je specifična profesija u kojoj klijenti često kontaktiraju izvan radnog vremena, a s druge strane, ponekad kasne s dostavom dokumentacije ili imaju nerealna očekivanja. Jasna naglašava da je za računovođe ključno proaktivno postavljati granice već na početku suradnje s klijentima te predlaže tehnike koje mogu koristiti računovođe za postavljanje zdravih granica u komunikaciji s klijentima:

• Slanje podsjetnika klijentima nekoliko dana prije roka za dostavu dokumentacije, čime smanjuju rizik od kašnjenja i vlastitog nepotrebnog stresa.
• Jasno definiranje opsega usluge prije početka suradnje, uključujući točno što je uključeno u cijenu i u koje vrijeme su dostupni za komunikaciju. Ove informacije treba jasno komunicirati i u pisanom obliku (npr. kroz ugovor ili uvodne e-mailove), te po potrebi podsjetiti klijente tijekom trajanja suradnje.
• Postavljanje 'radnog vremena' i kanala za komunikaciju (primjerice: "Odgovaramo na upite u roku od 24 sata tijekom radnih dana.") kako bi se upravljalo očekivanjima oko dostupnosti.

Vlasnici računovodstvenih servisa mogu dodatno pomoći zaposlenicima u postavljanju i održavanju granica kroz nekoliko ključnih aktivnosti:

• Redovitu komunikaciju i s timom i s klijentima, kako bi se potencijalni problemi i izazovi prepoznali i riješili prije eskalacije
• Kvalitetno ispitivanje potreba i očekivanja klijenata prije sklapanja suradnje, čime se unaprijed usklađuju očekivanja i sprječavaju nesporazumi koji često kasnije dovode do narušavanja granica
• Razvijanje i promicanje interne politike zaštite radnog vremena, koja jasno podržava zaposlenike u pristojnom odbijanju, odnosno odgađanju zahtjeva izvan radnog vremena, uz podršku vodstva
• Treninge i radionice o komunikaciji i asertivnosti, kako bi zaposlenici imali konkretne alate za vođenje teških razgovora i upravljanje pritiscima klijenata

Kada granice postavimo proaktivno, jasno i dosljedno, ne samo da čuvamo dobrobit zaposlenika, već gradimo i odnos povjerenja i profesionalnosti s klijentima.

 

U strukama kao što je računovodstvo, gdje postoje razdoblja prirodno povećanog intenziteta rada poput predaje završnih računa ili PDV-a, postavljanje granica i osiguravanje odmora zahtijeva proaktivno planiranje i jasno upravljanje energijom, a ne samo vremenom.

	Prvi korak je osvještavanje ritma rada – unaprijed prepoznati kad dolaze intenzivni periodi i strateški rasporediti resurse. To uključuje raniju pripremu klijenata kroz pravovremena podsjećanja, jasne rokove za dostavu dokumentacije i definiranje granica oko rokova za odgovaranje na upite. Što jasnije upravljamo očekivanjima klijenata, to lakše kontroliramo vlastiti tempo rada.
	Drugi korak je mikro-upravljanje energijom tijekom intenzivnih faza: čak i u najnapornijim periodima važno je osigurati kratke, ali redovite pauze – za mentalni i emocionalni odmor. Kratka pauza od pet minuta bez ekrana, kratko istezanje ili svjesno disanje mogu značajno pomoći u očuvanju fokusa i smanjenju kumulativnog stresa.
	Treći korak je kolektivna odgovornost. Vlasnici računovodstvenih servisa mogu olakšati zaposlenicima tako da u napornim razdobljima jasno postave realna očekivanja, pomognu u prioritizaciji zadataka i otvoreno podrže kulturu gdje je briga o osobnoj dobrobiti jednako važna kao i kvaliteta isporuke.

U konačnici, balans u intenzivnim periodima ne znači izbjeći sav stres – već svjesno upravljati njime. Kad znamo da smo unaprijed postavili zdrave granice i kada si aktivno osiguravamo male trenutke odmora, puno lakše održavamo visoku kvalitetu rada bez izgaranja.

 

Kako održati ravnotežu

Jednako kako je važno održavati ravnotežu između poslovnog i privatnog života, tako je važna i ravnoteža u unutar svakog navedenog segmenta. Jasna se slaže i dodaje: „Iz vlastitog iskustva, vjerujem da održavanje ravnoteže između ugađanja klijentima i zaštite vlastitog vremena i resursa počinje brigom o sebi. Kada sam ja kao poduzetnica fizički, mentalno i emocionalno dobro, tada i rješenja, usluge i materijali koje kreiram za klijente zadržavaju visoku kvalitetu i stvarnu vrijednost. Ako zanemarim vlastite potrebe i iscrpim se, to se neizbježno odražava i na kvalitetu rada – što dugoročno može ugroziti i uspjeh poslovanja.

Ključno je aktivno planirati vrijeme za odmor, ulagati u privatne i profesionalne odnose koji nas pune energijom, te svjesno birati zadatke i projekte koji nas motiviraju i inspiriraju, a ne iscrpljuju.

Briga o sebi nije suprotnost brizi o klijentima – upravo suprotno: ona je temelj odgovornog poslovanja. Kad se brinemo o vlastitoj dobrobiti, stvaramo stabilne temelje za pružanje konzistentno visoke kvalitete usluga i za izgradnju dugoročnog povjerenja s klijentima.“

 

Što ako su naše granice narušene?

Jedan od prvih znakova da su naše granice narušene je osjećaj iscrpljenosti – mentalne, emocionalne ili fizičke. Kada nakon interakcija ili obavljenih zadataka osjećamo umor koji ne prolazi ni nakon odmora, to je često signal da smo preuzeli previše ili da smo zanemarili vlastite potrebe.

Drugi važan pokazatelj je manjak samopouzdanja. Kada naše granice nisu poštovane – od strane drugih ili nas samih – često počinjemo sumnjati u vlastite procjene, kapacitete i odluke. Pojavljuje se unutarnji dijalog u kojem se sve češće preispitujemo: ‘Jesam li ja u pravu?’, ‘Jesam li možda pretjerao/la?’, ‘Jesam li dovoljno dobar/ra?’.

Jasna savjetuje: „Prvi koraci koje trebamo poduzeti su osvještavanje i imenovanje situacije: prepoznati što točno izaziva iscrpljenost, manjak samopouzdanja ili potrebu za preispitivanjem. Nakon toga važno je napraviti korak unatrag, postaviti si pitanja poput: ‘Koja moja potreba ovdje nije zadovoljena?’, ‘Gdje sam zanemario/la vlastitu granicu?’.

Tek kada jasno vidimo gdje je došlo do narušavanja, možemo odlučiti kako ćemo dalje – bilo kroz izravnu komunikaciju granice drugima, bilo kroz redefiniranje vlastitih očekivanja prema sebi. Važno je djelovati brzo, jer što duže ignoriramo znakove narušenih granica, to se teže vraćamo u ravnotežu.“

 

Odmor je ključan

Odmor je važan dio postavljanja granica jer nam omogućuje da se regeneriramo – fizički, mentalno i emocionalno. Bez svjesnog odmora, naše granice postaju porozne: lakše pristajemo na zahtjeve koje bismo inače odbili, teže prepoznajemo vlastite potrebe i skloniji smo reaktivnim, a ne strateškim odlukama.

Prema Jasninom iskustvu, najčešće zanemarena vrsta odmora nije fizički odmor – već emocionalni i mentalni odmor. Ljudi često uzmu fizički predah (npr. vikend bez posla), ali i dalje ostaju mentalno uronjeni u zadatke, probleme ili emocionalno iscrpljujuće odnose. Istinsko ‘isključivanje’ iz poslovnog ritma – dopuštanje sebi da mislimo na nešto potpuno drugo, da se emotivno odvojimo od radnih stresora – ono je što najviše nedostaje, a upravo to odmara naš unutarnji sustav.

Što se tiče balansiranja profesionalne dostupnosti s potrebom za različitim tipovima odmora, ključno je proaktivno upravljati očekivanjima. Važno je jasno komunicirati kada smo dostupni, na koje načine i u kojim rokovima odgovaramo na upite. Primjerice, definirati standarde odgovora na mailove, koristiti automatske odgovore u vrijeme odmora i osigurati barem minimalne mikro-odmore tijekom radnog dana.

U poslovnom svijetu u kojem je dostupnost često percipirana kao standard, zapravo gradimo dugoročnu vjerodostojnost i održivost upravo kada jasno postavimo granice oko svog vremena i prostora za odmor – jer samo odmoren profesionalac može donositi kvalitetne odluke, pružati vrhunsku uslugu i ostati dosljedan sebi i svojim vrijednostima.

 

Kako do zdravijeg balansa

„Moja ključna poruka svima koji se bore s postavljanjem granica, bilo prema klijentima, kolegama ili privatno, jest: granice nisu znak slabosti, sebičnosti ili nedostatka fleksibilnosti – one su znak samosvijesti i odgovornosti prema sebi i prema drugima.

Granice su način na koji njegujemo vlastitu energiju, jasnoću i profesionalnost. One omogućuju da dugoročno dajemo više, kvalitetnije i iskrenije – jer dolazimo iz mjesta vlastite stabilnosti, a ne iz iscrpljenosti, agresivnosti ili straha.

Za stvaranje zdravijeg balansa savjetujem nekoliko koraka:

1. Osvijestiti vlastite potrebe i prioritete
2. Definirati jasne standarde prema kojima živimo i radimo
3. Učiti nositi se s nelagodom koja često dolazi kada počnemo postavljati granice – jer nelagoda je sastavni dio procesa rasta.

Kao što je predivno rekla umjetnica Marloes De Vries:

‘Jedini ljudi koji se uzrujavaju zbog toga što sada postavljaš granice su oni koji su imali koristi od toga što nisi imao/la granice.’

Granice nisu zidovi – one su mostovi prema zdravijim, jasnijim i iskrenijim odnosima. Pravi ljudi u vašem životu i poslovanju neće vas izgubiti zbog vaših granica – oni će vas zbog njih još više poštovati. Jer kada smo sigurni u vlastite granice i znamo ih poštivati, postajemo sposobniji prepoznavati i poštovati granice drugih. Upravljanje granicama tada više nije borba za moć, niti pitanje preživljavanja – već svjestan, prirodan čin ulaganja u odnose. Tek iz te stabilnosti možemo birati kada ćemo svjesno i voljno rastegnuti vlastitu granicu za dobrobit odnosa, bez osjećaja ugroze ili iscrpljivanja.“, zaključuje Jasna, a mi vas pozivamo da se zapitate koje su vaše granice i da ih, ako još niste, postavite u poslovnom, ali i u privatnom životu.