U svakodnevnom poslovanju poslodavci se često susreću s nedoumicom glede toga može li se s fizičkom osobom za izvršenje određenog posla sklopiti ugovor o autorskom djelu ili se za taj posao mora sklopiti ugovor o djelu. Za otklanjanje dvojbe oko tog pitanja potrebno je voditi računa o obilježjima ova dva ugovora, odnosno prirode posla kojeg treba obaviti.
U nastavku bloga analiziraju se temeljni propisi kojima se uređuje ugovor o autorskom djelu, navodeći njegova temeljna obilježja i specifičnosti po kojima se razlikuje od ostalih ugovornih odnosa.
Ugovor o djelu i ugovor o autorskom djelu - najvažnije razlike
Obavljanje rada za drugu osobu može se zasnivati na različitim pravnim temeljima te se s obzirom na to i pravni položaj osoba koje obavljaju rad razlikuje ovisno o tome rade li na temelju nekog ugovora građanskog prava, kao što je npr. ugovor o djelu, ili ugovora o radu, kada je osoba u radnome odnosu.
S druge strane, početak autorskog prava može se pronaći daleko u prošlosti. Vidljivo je već u institutu Rimskoga prava gdje je povezano s pravom vlasništva nad materijalom s kojim je autor i izradio neko djelo. Kasnije je veliki utjecaj na priznavanje autorskoga prava imao izum tiskarskog stroja. Tiskari su se morali zaštiti od neovlaštenog pretiskivanja, te su samo neki tiskari imali pravo tiskanja određenih djela.
Ono što ugovor o djelu i ugovor o autorskom djelu povezuje je izvršenje nekog posla, no prilično se razlikuju i poslodavci često imaju dilemu koji ugovor se smije sklopiti u određenoj situaciji.
Ugovor o djelu je ugovor građanskog, obveznog prava reguliran odredbama Zakona o obveznim odnosima, a definiran je kao ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U tom smislu bitni sastojci ugovora o djelu su djelo i naknada, a subjekti ugovora su naručitelj i izvođač posla.
Ugovor o djelu ponajprije se razlikuje od ugovora o radu po tome koji ga zakoni reguliraju. Dok ugovor o radu regulira Zakon o radu, ugovor o djelu regulira Zakon o obveznim odnosima.
Nadalje, za razliku od ugovora o radu, ugovor o djelu ima naručitelja i izvođača posla. Umjesto o radnom odnosu, govori se o izvođenju određenog posla koji može biti fizički čin (poput popravka električnih instalacija) do umnog rada (poput pisanja knjige). Ne sklapa se na određeni vremenski rok, već se definira završetkom nekog djela ili rada.
Izvođač posla je samostalan te sam osigurava sredstva kojima će raditi, određuje vrijeme koje će utrošiti te gdje će raditi. Zauzvrat mu se naručitelj obvezuje platiti naknadu za isporuku odnosno završetak traženog djela.
Temeljno obilježje ugovora o djelu je samostalnost izvođača, što znači da izvođač radi za svoj račun i na svoj rizik te u pravilu sam određuje kada će, gdje i na koji način raditi. Stoga, glavna karakteristika ugovora o djelu je samostalnost i neovisnost izvođača o naručitelju.
Iako ugovor o autorskom djelu podsjeća na ugovor o djelu, on je reguliran Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima. Posebnost ugovora o autorskom djelu je što strogo definira autorsko djelo.
Djelo se smatra subjektivno originalnim (izvornim) ako autor ne oponaša drugo njemu poznato djelo.
Autorsko djelo je originalna intelektualna tvorevina iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu. Bitna obilježja autorskog djela su originalnost, kreativnost i subjektivnost, što znači izvornost i novinu u subjektivnom smislu.
Specifičnosti autorskog prava
Autorsko pravo uređeno je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima, a definira se kao pravo koje imaju stvaratelji odnosno autori književnih, znanstvenih i umjetničkih djela. Autor je fizička osoba koja je djelo napravila. To pravo autoru daje isključivu mogućnost korištenja njegova djela.
Također, autor može drugome odobriti korištenje svojega djela i pravo na zaštitu svojih autorskih prava. Autorsko pravo da bi postojalo ne mora proći nikakav administracijski ili registracijski postupak. Autor ga ima samim time što je neko djelo stvorio, pretočio svoju ideju ljudskoga uma u djelo. Stvorio je nešto novo, originalno.
Ako je više osoba izradilo jedno djelo, tada su oni koautori. Ako se radi o djelu koje je nedjeljiva cjelina, svim autorima pripada nedjeljivo autorsko pravo razmjerno prinosu. Ako su prinosi koautora samostalna djela, npr. autor teksta i autor glazbe, tada svaki od autora ima autorsko pravo na svojem prinosu. Odnos između koautora u pravilu je uređen ugovorom.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima izričito nabraja kao autorska djela ili intelektualne tvorevine;
- jezična djela (pisana djela, govorna djela ili računalne programe),
- glazbena djela (s ili bez riječi),
- dramska i dramsko-glazbena djela,
- koreografska i pantomimska djela,
- djela arhitekture,
- djela likovne umjetnosti,
- djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna,
- audiovizualna djela,
- kartografska djela, fotografska djela te prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su skice, tablice i tehnički crteži.
No, postoje i djela koja se ne smatraju autorskim djelom kao npr. ideje, postupci, metode rada, matematički koncepti, otkrića, službeni tekstovi za informiranje javnosti iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva te dnevne vijesti koje imaju karakter običnih medijskih informacija.
Ugovor o autorskom djelu
Osim ugovora o radu i ugovora o djelu, dohodak se može ostvarivati i temeljem autorskopravnog ugovora ili ugovora o autorskom djelu, kako se često naziva u praksi.
Ugovor o autorskom djelu treba zaštititi autorska prava autora. Ona uključuju imovinska prava (prihodi od djela), moralna prava (korištenje djela) i druga prava.
Ugovor o autorskom djelu sredstvo je kojim se regulira korištenje autorskog djela. Sadržaj ugovora propisan je zakonom, prema kojem ugovor treba biti sklopljen u pisanom obliku. Ugovor treba sadržavati barem naziv djela na koje se odnosi, način korištenja te osobu ovlaštenu na korištenje autorskim djelom. Ugovor može biti sklopljen i za djelo koje još nije stvoreno, ali za koje se očekuje da će biti stvoreno. Korištenje pravom na osnovi djela koje još nije stvoreno je ništavo.
Ugovorne strane ugovora o autorskom djelu su autor, ili drugi nositelj autorskog prava s jedne strane i korisnik djela s druge strane. Predmet autorskopravnog ugovora je prijenos određenog autorskog imovinskog prava u cijelosti, ili djelomice, uz naknadu, ili bez naknade, kao isključivo, ili neisključivo pravo, prostorno ograničeno, ili neograničeno. Prenošenjem prava na korisnika, autor, ili drugi nositelj autorskog prava, jamči da pravo koje prenosi korisniku pripada njemu i nije ograničeno u korist trećeg.
Obračun autorskog honorara
Na autorske honorare potrebno je obračunati sljedeće doprinose:
- za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti:
- za umirovljenike i druge osiguranike samo I. stupa – po stopi od 10 % ili
- za ostale osiguranike obveznike II. stupa – po stopi od 7,5 % (I. stup) i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. stup) – po stopi od 2,5 %,
- doprinos za obvezno zdravstveno osiguranje – po stopi od 7,5 %.
Porez na dohodak obračunava se po propisanoj nižoj stopi. Također, bitna razlika između autorskog ugovora i ugovora o djelu, u poreznom smislu, je u utvrđivanju porezne osnovice. Pri utvrđivanju dohotka od autorskih naknada priznaje se svota paušalnih izdataka u visini od 30 % (kod umjetničkih djela, uz potvrdu nadležne udruge, paušalni izdaci mogu biti uvećani za dodatnih 25 %).
Pripremio: Ivan VIDAS, mag. oec.