Iako pruža veću fleksibilnost, rad na nepuno radno vrijeme još je uvijek nedovoljno prepoznat i zastupljen u praksi. Jedan od najčešćih razloga za angažiranjem radnika na nepuno radno vrijeme od strane poslodavaca je radi karakteristika posla, odnosno obavljanja određenog posla za koje nije potreban rad na puno radno vrijeme. U nedostatku ponude poslova na tržištu rada, mnogi pristaju na rad u nepunom radnom vremenu kako bi si osigurali prijeko potrebna materijalna primanja.
U mnogim slučajevima nepuno radno vrijeme nije primaran izbor radnika, stoga će u nastavku teksta bit više riječi o mogućnosti rada za više poslodavaca, odnosno uređenju rada na nepuno radno vrijeme, u skladu sa Zakonom o radu.
Što znači nepuno radno vrijeme?
Sklapanje ugovora o radu na nepuno radno vrijeme moguće je kada obje ugovorne strane, to jest poslodavac i radnik daju svoj pristanak. Ugovor se mora sklopiti u pisanom obliku te sadržavati sve podatke koji su propisani za ugovor o radu s punim radnom vremenom. Također, može se sklopiti na neodređeno vrijeme što je zapravo i pravilo, te iznimno sklopiti i na određeno vrijeme u slučajevima propisanim Zakonom o radu.
Sukladno članku 62. Zakona o radu, nepuno radno vrijeme radnika je svako radno vrijeme kraće od punog radnog vremena. Naime, radnik ne može kod više poslodavaca raditi s ukupnim radnim vremenom dužim od četrdeset sati tjedno. Zakonskim odredbama nije određeno najmanje trajanje nepunog radnog vremena, tako da najmanje trajanje nepunog radnog vremena može biti 1h tjedno, do najviše 39 h tjedno.
Jedan od primjera nepunog radnog vremena u praksi je kada poslodavac radi čišćenja i pospremanja uredskih prostorija angažira radnika na 25 tjedno jer zbog okolnosti posla nema razloga za angažiranjem radnika na puno radno vrijeme. Pri tome, nepuno radno vrijeme može biti raspoređeno tako da određeni dan radnik odradi više sati rada, a druge dane manje.
Što ako već radite više od 40 sati tjedno?
Radnik koji radi kod više poslodavaca ukupno četrdeset sati tjedno, može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem. To može biti u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost.
Prilikom sklapanja ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, radnik je dužan obavijestiti poslodavca o sklopljenim ugovorima o radu za nepuno radno vrijeme s drugim poslodavcem/ima. U slučaju da radnik ne obavijesti poslodavca, odredbama Zakona nisu propisane prekršajne mjere. Tada je na poslodavcu da prosudi da li će to kršenje imati učinak na ugovor o radu.
Uvjeti rada radnika koji rade u nepunom radnom vremenu
Poslodavac je dužan radniku koji je kod njega zaposlen na temelju ugovora o radu za nepuno radno vrijeme, osigurati iste uvjete rada kao i radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme, a koji obavlja iste ili slične poslove. U slučaju da kod poslodavca nema radnika koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme s istim ili sličnim stručnim znanjima i vještinama i koji obavlja iste ili slične poslove, tada je poslodavac dužan radniku koji radi na nepuno radno vrijeme, osigurati uvjete uređene kolektivnim ugovorom ili drugim propisom koji ga obvezuje.
Ako kolektivnim ugovorom ili drugim propisom nisu uređeni uvjeti rada, poslodavac je radniku koji je zasposlen na nepuno radno vrijeme dužan osigurati primjerene uvjete rada kao radniku koji je sklopio ugovor o radu za puno radno vrijeme, a koji obavlja slične poslove i ima slična stručna znanja i vještine.
Treba istaknuti da radnici koji rade na nepuno radno vrijeme imaju pravo na iste uvjete što se tiče usavršavanja i obrazovanja kao radnici koji rade puno radno vrijeme.
Godišnji odmor i pauza
Ako je za stjecanje prava iz radnog odnosa važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, razdoblja rada u nepunom radnom vremenu smatrat će se radom u punom radnom vremenu. To znači da radnici koji rade u punom i radnici koji rade u nepunom radnom vremenu na jednak način ostvaruju pravo na primjer: dnevni odmor, tjedni odmor, trajanje godišnjeg odmora, plaćeni dopust…
Što se tiče godišnjeg odmora, treba istaknuti da su radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod dva ili kod više poslodavaca, a poslodavci ne postignu sporazum o istodobnom korištenju godišnjeg odmora, dužni omogućiti korištenje godišnjeg odmora prema njegovu zahtjevu.
Radnik, odnosno maloljetnik koji u nepunom radnom vremenu radi kod dva ili više poslodavaca, a ukupno dnevno radno vrijeme kod svih poslodavaca traje najmanje šest, odnosno četiri i pol sata, pravo na stanku ostvaruje kod svakog poslodavca razmjerno ugovorenom nepunom radnom vremenu.
Otpremnina i nepuno radno vrijeme
U pogledu otpremnine, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu ima isto pravo na otpremninu kao i radnik koji radi puno radno vrijeme.
Iz odredbi Zakona o radu proizlazi da radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem. Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Prekovremeni rad, rad u nejednakom rasporedu radnog vremena i preraspodjeli radnika u nepunom radnom vremenu
Radnik koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, može raditi prekovremeno samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o pristanku na takav rad, osim u slučaju više sile. Također, radnik koji radi u nepunom radnom vremenu za dva ili više poslodavca, može raditi u nejednakom rasporedu radnog vremena (čl. 66. Zakona o radu) i preraspodjeli radnog vremena (čl. 67. Zakona o radu), samo ako dostavi poslodavcu pisanu izjavu o dobrovoljnom pristanku na takav rad.
Treba napomenuti da će u provedbi inspekcijskog nadzora u području rada, inspektor usmenim rješenjem u zapisniku zabraniti: prekovremeni rad radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, ako poslodavcu nije dostavio pisani pristanak na takav rad, te rad radnika koji radi u nepunom radnom vremenu za dva ili više poslodavaca, u nejednakom rasporedu radnog vremena, ako poslodavcu nisu dostavili pisani pristanak na takav rad.
Pravo na plaću i druga materijalna prava
Plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju se i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.
Ako se primici:
- prigodne nagrade (božićnica, naknada za godišnji odmor…),
- novčane nagrade za radne rezultate i drugi oblici dodatnog nagrađivanja radnika (dodatna plaća, dodatak uz mjesečnu plaću),
- naknade za podmirivanje troškova ugostiteljskih, turističkih i drugih usluga, namijenjenih odmoru radnika prema propisima ministarstva nadležnog za turizam,
- novčane paušalne naknade za podmirivanje troškova prehrane radnika,
- troškovi prehrane radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije,
- premije dopunskog i dodatnog zdravstvenog osiguranja na temelju vjerodostojne dokumentacije)
isplaćuju radniku koji radi istovremeno kod dva ili više poslodavaca u poreznom razdoblju za koje se primci isplaćuju i/ili je tijekom poreznog razdoblja imao zasnovan radni odnos kod dva ili više poslodavaca, ali ne istovremeno, radnik je obvezan prije isplate primitaka svakom poslodavcu podnijeti pisanu izjavu u kojoj će navesti je li kod drugog i/ili bivšeg poslodavca ostvario isplatu tih primitaka za određeno razdoblje i u kojem iznosu.
U slučaju da su navedeni primici već dijelom isplaćeni za isto razdoblje, tada se neoporezivo može isplatiti samo razlika do propisanih iznosa, sukladno članku 7. Pravilnika o porezu na dohodak. (npr. poslodavac može svojim radnicima prigodne nagrade isplatiti neoporezivo do maksimalno 5.000,00 kn godišnje).
Prekršajne sankcije
Treba skrenuti pažnju na to da će poslodavac pravna osoba snositi prekršajne sankcije za nepridržavanje zakonskih normi vezano za nepuno radno vrijeme. Shodno tome, poslodavac pravna osoba kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 61.000,00 do 100.000,00 kuna u sljedećim slučajevima:
- ako radniku koji radi u nepunom radnom vremenu kod više poslodavaca, bez njegova pisanog pristanka naredi prekovremeni rad, osim u slučaju više sile
- ako radniku koji radi u nepunom radnom vremenu za dva ili više poslodavaca, bez njegova pisanog pristanka, naredi rad u preraspodijeljenom punom ili nepunom radnom vremenu.
Za navedeni prekršaj, kaznit će se i poslodavac fizička osoba i odgovorna osoba pravne osobe, novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna. U slučaju da je navedeni prekršaj počinjen u odnosu na maloljetnika, iznos novčane kazne uvećava se dvostruko.
Pripremio: Bernard Iljazović
