Sezonski rad u 2024. godini

Što je sezonski rad?

Kada pričamo o sezonskom radu, većini prvo na pamet padne turistička sezona i radnici u turizmu i ugostiteljstvu. Sezonski radnici u turizmu najviše se zapošljavaju u djelatnostima pružanja smještaja, pripreme i posluživanja hrane te u trgovini na veliko i na malo, i to u zanimanjima prodavača, konobara, kuhara, sobara, pomoćnih kuhara, čistača, kuhinjskih radnika, administrativnih službenika, ekonomskih službenika i hotelijersko-turističkih službenika.

Upravo su turistički radnici jedan od ključnih nositelja turizma, naše najvažnije uslužne grane te zapravo o njihovom angažmanu ovisi dobrim dijelom i uspješnost same turističke sezone. S druge strane, osim u sektoru turizma, sezonsko zapošljavanje najzastupljenije je u poljoprivrednim poslovima, administrativnim i pomoćno uslužnim djelatnostima, u prerađivačkoj industriji, šumarstvu i ribarstvu.

 

Kojim propisima se uređuje sezonski rad?

Sezonsko zapošljavanje predstavlja specifičan oblik zapošljavanja u djelatnostima s izrazito sezonskim karakterom poslovnih aktivnosti. Radni odnosi prvenstveno su uređeni Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZOR) kao općim propisom u području svih radnih odnosa.

Radne odnose sezonskog karaktera ZOR posebno regulira samo u odredbama koje se odnose na:

• obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove
• te odredbama koje se odnose na preraspodijeljeno radno vrijeme i dnevni odmor sezonskog radnika.

Nadalje, Zakonom o tržištu rada (NN 118/18, 32/20, 18/22, 156/23) i podzakonskim propisima izravno se regulira zapošljavanje sezonskih radnika na privremenim odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi dok isti Zakon neposredno ne regulira sezonsko zapošljavanje koje se odnosi na zapošljavanje u turizmu.

Ugovor o radu sa sezonskim radnicima u poljoprivredi sklapa se svakodnevnim lijepljenjem kupona. Sadržaj i oblik ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi propisani su Pravilnikom o sadržaju i obliku ugovora o sezonskom radu u poljoprivredi (NN 28/2019).

Zbog specifičnosti turističke sezone u Hrvatskoj, i dalje imamo velik problem oko pronalaska kvalitetne radne snage. Iako uvjeti rada i plaće u turizmu rastu iz godine u godinu, procjenjuje se da u ovom trenutku i dalje nedostaje velik broj turističkih djelatnika. Isti trend manjka radne snage prati i sve veći uvoz stranih radnika, pogotovo onih iz prekooceanskih država.

U nastavku članka bavit ćemo zakonskim uređenjem i uvjetima rada sezonskih radnika u turizmu i ugostiteljstvu.

 

Obilježja sezonskog rada u turističkoj sezoni

Za Hrvatsku, zemlju u kojoj turizam generira veliki broj zaposlenih, pitanje radne snage u tom sektoru i kvalitete tržišta rada u konačnici se neminovno reflektira na kvalitetu usluge koja se nudi domaćim i stranim gostima.

Poslodavci pripreme za sezonu započinju već početkom godine, a potrebne radnike pokušavaju nadoknaditi postojećim radnicima iz poslovnica u kontinentalnoj Hrvatskoj, stranim radnicima, ali i učenicima te studentima.

Istraživanja su pokazala kako je sezonski rad izrazito nesiguran oblik rada po svim aspektima kojeg karakterizira:

• nizak stupanj kontinuiteta zaposlenja,
• neadekvatni prihodi,
• izostanak formalne zaštite takvih radnika i
• izostanak kontrole nad radnim procesom.

Navedene stavove ipak malo mijenja i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (NN 151/22) koji je stupio na snagu prošle godine te donio i važne novine po pitanju uređenja sezonskog rada.

Sezonski radnici mogu sklapati ugovore na određeno, ali i neodređeno vrijeme, što im jamči veću sigurnost, a navedenim zakonskim odredbama osigurava se i:

• destimuliranje sklapanja ugovora na određeno vrijeme kod sezonskog rada te uređenje ugovora o radu za stalne sezonske poslove (na određeno i na neodređeno vrijeme) koji u većoj mjeri odgovaraju potrebama tržišta rada,
• mogućnost zapošljavanja sezonskog radnika kod drugog poslodavca tijekom prekida obavljanja posla,
• da poslodavac nije obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje, ako prethodno o tome s radnikom sklopi pisani sporazum,
• sveobuhvatniji obvezan dodatni sadržaj ugovora o radu za stalne sezonske poslove.

Posebno ćemo istaknuti potpunije uređenje ugovora o radu za stalne sezonske poslove koji u većoj mjeri odgovaraju potrebama tržišta rada, odnosno potrebama poslodavaca i radnika.

 

Ugovor o radu za stalne sezonske poslove

Poslodavac može, za posao koji se pretežno obavlja sezonski, s radnikom sklopiti ugovor o radu za stalne sezonske poslove.

Pod poslom koji se obavlja sezonski, u smislu ZOR-a, smatra se posao čiji se opseg i intenzitet privremeno povećavaju u skladu s povećanjem intenziteta poslovnih aktivnosti određenih djelatnosti koje ovise o izmjeni godišnjih doba, na način da je u određenim godišnjim razdobljima, koja tijekom kalendarske godine mogu trajati ukupno najduže devet mjeseci, povećana potreba za njegovim obavljanjem, a u drugim se razdobljima smanjuje ili potpuno nestaje.

Ugovor o radu za stalne sezonske poslove može se sklopiti na neodređeno i na određeno vrijeme.

Osim osnovnih podataka koje mora sadržavati svaki ugovor o radu, ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove mora sadržavati i dodatne podatke o:

• uvjetima i vremenu za koje će poslodavac obračunavati i uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje,
• roku u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni,
• roku u kojem je radnik dužan izjasniti se o ponudi za sklapanje ugovora, a koji ne može biti kraći od osam dana,
• podmirivanju troškova smještaja, ako oni postoje.

Ako radnik neopravdano odbije ponudu za sklapanje ugovora o radu u idućoj sezoni, poslodavac ima pravo od radnika tražiti povrat sredstava za uplaćene doprinose, ako ih je u skladu s preuzetom obvezom uplaćivao.

Pod neopravdanim odbijanjem ponude za sklapanje ugovora o radu u idućoj sezoni smatra se odbijanje ponude za sklapanje ugovora o radu u kojoj je opseg prava i obveza jednak ili veći u odnosu na prethodno sklopljen ugovor o radu.

Umjesto podataka o godišnjem odmoru, otkaznim rokovima, plaći, trajanju redovitog dana ili tjedna, može se u ugovoru uputiti na odgovarajući zakon, drugi propis, kolektivni ugovor ili pravilnik o radu koji uređuju ta pitanja.

Ugovor o radu na neodređeno vrijeme

Ako se za obavljanje stalnih sezonskih poslova sklapa ugovor o radu na neodređeno vrijeme, radnik i poslodavac mogu dogovoriti međusobna prava i obveze za vrijeme privremenog prekida u obavljanju sezonskih poslova, i to:

• da zbog privremenog prekida radnik nije u obvezi obavljati ugovorene poslove, a poslodavac nije u obvezi isplate plaće, odnosno naknade plaće, pri čemu radnika ne odjavljuje iz obveznih osiguranja i ostaje obveznikom obračunavanja i plaćanja doprinosa prema posebnom propisu ili
• da za vrijeme privremenog prekida u obavljanju posla dolazi do mirovanja radnog odnosa stalnog sezonskog radnika, pri čemu ga poslodavac odjavljuje iz obveznih osiguranja, a radnik u navedenom razdoblju može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem.

Ugovor o radu na određeno vrijeme

Ako poslodavac za obavljanje stalnih sezonskih poslova s radnikom sklopi ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, dužan je u ugovorenom roku radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni. Dodatno je i obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje, obveznik doprinosa i obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa nakon prestanka toga ugovora tijekom privremenog prekida u obavljanju posla.

Iznimno, poslodavac neće biti obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje ni obveznik doprinosa i obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa nakon prestanka toga ugovora, tijekom privremenog prekida u obavljanju posla, ako je, na zahtjev radnika, s radnikom o tome sklopio pisani sporazum.

Stalni sezonac - mjera HZZ-a

Mjeru “stalni sezonac” provodi HZZ, a radi se o obliku intervencije države u područje sezonskog zapošljavanja u turizmu odnosno financijskoj podršci radnicima (“sezoncima”) u razdoblju kada ne rade, a kako bi se osigurala potrebna radna snaga poslodavcima kao podnositeljima zahtjeva iz svih djelatnosti koji tijekom godine imaju razdoblja smanjenog obujma posla zbog sezonskog obilježja poslovanja.

Ciljane skupine mjere su osobe koje su u kontinuitetu radile najmanje 6 mjeseci, a ne duže od 9 mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod tog istog poslodavca raditi još najmanje 1 sezonu (najmanje 6 mjeseci).

 

Financijska podrška sezonskom zapošljavanju

Mjera određuje visinu subvencije uključenima:

• poslodavcu: 100% troška produženog mirovinskog osiguranja za prva 3 mjeseca, a sljedeće razdoblje u najdužem trajanju od 3 mjeseca 50% troška produženog mirovinskog osiguranja,
• osobi: novčana pomoć isplaćuje se za najviše 6 mjeseci produženog mirovinskog osiguranja u iznosu koji se utvrđuje na temelju izračuna novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti (novčana pomoć za prvih 90 dana korištenja iznosi 60%, a za preostalo vrijeme korištenja 30% od utvrđene osnovice, a najviše u visini 70%, a za preostalo vrijeme korištenja 35% iznosa prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u prethodnoj godini). Najniži iznos novčane pomoći ne može biti niži od 50% iznosa minimalne plaće umanjene za doprinose za obvezna osiguranja utvrđene posebnim propisom.

Novčana pomoć stalnim sezoncima isplaćuje se, sukladno odredbama članaka 43. i 44. Zakona o tržištu rada, na sljedeći način:

• ako je osoba radila najmanje tri cijela kalendarska mjeseca osnovicu za utvrđivanje visine novčane pomoći čini prosjek bruto plaće ostvaren u tromjesečnom razdoblju koje je prethodilo prestanku radnog odnosa,
• ako je osoba radila kraće od tri cijela kalendarska mjeseca osnovica za utvrđivanje visine novčane pomoći utvrđuje se u visini minimalne plaće, ovisno o postotku vremena provedenom na radu.

 

Pripremio: Ivan VIDAS, struč. spec. oec.